Nemam volje pisati postove, nemam snage švrljati po blogu i kucati na Vaša vrata prijatelji moji koje inaće obožavam otvarati i zavirivati što ima novog kod Vas, jer sam zabrinuta i tužna.
NESTAO NAM JE NAŠ KUĆNI LJUBIMAC, PREKRASNA MLADA KUJICA SAMARA!
Nakon večernje šetnje, ili bolje rečeno jurcanja po zagorskim bregima koje ona obožava, zajedno s našom drugom ljubimicom, starijom kujicom, jednostavno nam se nije vratila. Znala je ona to često napraviti, zadržati se tako u večernje-noćnoj igri s ježićima, drugim pesekima ili tko zna s čim, ali se uvijek drugi dan pojavila i sva izmorena spavala nekoliko sati bez prestanka. Toga dana, 4. veljače, naša Samara se nije vratila. Deda kojemu je ona, zajedno sa svojom prijateljicom Bebom, jedino društvo u njegovom samovanju u Zagorju, dao se u potragu za Samarom, obilazio je sva moguća mjesta gdje bi se mogla zavući, prohodao uz potok s jedne i druge strane, dozivao je..... ali uzalud. Slijedećeg dana dobio je pojačanje, ja i cijela moja obitelj mu se pridružila i dozivanjem obilazili smo Brezje, Gornju Stubicu i susjedna sela u nadi da će iz neke šupe izviriti malena glavica naše Samare. I to je bilo uzalud. Moje kćeri prionule su izradi plakata-obavijesti o izgubljenoj kujici i ljepile po stupovima i svim mogućim tablama na koje su naišle, na vrata općina, kafića, trgovina..... I to je za sada bilo uzalud. Objavile su i na lokalnim radio stanicama u nadi da će netko čuti obavijest s ponuđenom nagradom nalazniku i javiti nam se na oglašene brojeve telefona. Stavile su sličice i obavijest na Facebook, obavijestile lokalne veterinarske stanice, patrole policije, emisiju "Kućni ljubimci"..... Do danas, još uvijek nikakvih vijesti.
Ali ja ne želim gubiti nadu. Još uvijek osjećam da će nam se vratiti, da će nam neka dobra duša javiti da ju je vidio, da će konačno pronaći svoj dom i ponovo biti sretan pas a mi još sretniji s njom.
Bila bi beskrajno zahvalna kao nikada do sada, da ovaj moj post vidi što veći broj ljudi (još da mi se smiluje admin i stavi ga na naslovnicu, ako slučajno voli peseke možda mi se to i ostvari i hvala mu unaprijed na tome). Možda netko prepozna našu Samaru kako negdje luta po ovom snijegu tražeći svoj topli dom. Ne želim ni pomisliti da joj se nešto ružno dogodilo, jednostavno osjećam i vjerujem da je živa i da će nam se vratiti.
Dragi prijatelji, svi Vi koji pročitate ovaj post, ukoliko bilo što čujete ili vidite ili znate nešto što bi mi moglo pomoći, beskrajno ću Vam biti zahvalna. On-line sam stalno u isčekivanju bilo kakvih vijesti.
Evo još nekih podataka o našoj Samari.
Samara je mlada mješanka (3 god.), kratkodlaka, malog rasta (15 kg), crna je osim što ima bijeli trbuh i bijelu crticu na sredini glavice kao i bijele šapice. Kada se izgubila, imala je plavu kožnu ogrlicu sa ušivenim malim srebrnim ukrasima. Samara je jako umiljata i živahna, obožava trčati (vjerojatno najbrži pas u okolici). Čipirana je.
Zar nije preslatka? Pomognite mi i držite palčeve da nam se vrati a ja obećajem da ću Vas obavijestiti kad se naša Samarica vrati kući.
Voli Vas Vaša
tužna Lili
Post je objavljen 11.02.2010. u 16:44 sati.