Pascalova oklada je naziv argumenta koji govori u prilog vjeri u Boga. Nalazimo ga u Mislima 233, najznačajnijem Pascalovom djelu. Pascal nije nikada dovršio to djelo niti mu dao naslov, već ga je ostavio u obliku bilježaka različitih veličina. "Misli" su prvi put izdane osam godina poslije njegove smrti. Iako u Mislima Pascal izlaže barem tri argumenta od kojih se svaki može nazvati okladom, tradicionalno se samo treći naziva Pascalova oklada.
Pascal smatra da se čovjek od ograničenog razuma treba okrenuti srcu koje će dublje, sigurnije i sveobuhvatnije moći naći odgovore na ona pitanja pri kojima je razum posrnuo i zatajio.
Iako čovjek snagom racionalnog nadvladava čak i moći koje su prividno od njega jače, upravo ta ista racionalna spoznaja postaje nemoćna i posrće pred egzistencijalnim pitanjima.
Sigurnom nas znanju može voditi samo svojevrsna intuicija zasnovana na čuvstvima. Srce je tako nadređeno umu.
Pascal smatra da ne možemo sigurno znati postoji li Bog ili ne, no ipak se trebamo “kladiti”. Kako god odlučili (za ili protiv Božje egzistencije), razumom ne možemo braniti ni jedno ni drugo. Moramo osvijestiti što je točno “na kocki”, u kojoj je jednak izgled dobitaka i gubitaka, jer u igru stavljamo nešto ograničeno za nešto beskonačno.