Sniješko je danas nekako tužan!
Tko li to njemu veselje uze?
Čini mi se kao da plače;
U oku mu vidim ledene suze.
Pojavio se jednog jutra
poslije padanja obilnog snijega,
a nema male Lare i Nee;
Nisu još došle vidjeti njega.
U svojoj bijeloj okrugloj glavi
uporno sniješko misli pretače;
Lara je velika, ide u školu;
Sad ona sportskom dvoranom skače!!
A Nea je malena za zimske igre,
strane su joj ludosti tak'e.
Ona najradije u toploj sobi
drijema na prsima majke il' bake.
A sniješka će one doći vidjeti
prije no proljetno sunce grane;
Slikat' će ga Lara s mobitelom
i tako mu produžiti kratke dane.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 11.02.2010. u 12:33 sati.