kad jednom svoj pocetak pozdravim u kraj,
kad se jednom pozdravim.
ostaje li kula koja me nije htjela,
kula koja se ostavila.
u sjecanja i u ljeta moga rijec,
sjecaju li se rijeci te.
pijana zdjelica te kuce moje,
samo moje proliva se.
slika i u slici album se nađe,
gdje li je moja pronađena slika.
crno-plava ili su bez tona,
koliko su moja jutra plavlja.
trunka srama u nečijim stopama,
srame se ponovo neciji.
sa pitanjem u odgovoru brata,
pamte se samo pitanja.
nikad dvaput, prilika je pravo,
jednom sada, sada samo.
biti ce cudo moj zivote,
zivot biti ce.

Post je objavljen 11.02.2010. u 22:36 sati.