Pregled posta

Privih 6 dana ciklusa u stimuliranom postupku MPO

1. d.c. – četvrtak 4.02.2010.
Vještica je došla baš na dan kada sam i očekivala.
Dobro, to je to, krećemo, a kamo, do kuda i kada… ćemo vidjeti. Jedino znam da mi 3. dan pada u subotu kada moram na 1. pregled i određivanje terapije.
S obzirom da sam M dobila oko 14,00 sati prvo šmrkanje sam obavila na poslu. Naravno da sam sva u nekoj euforiji jedva skužila kako pospajati dijelove spreja pa mi je malo i iscurilo, ali dobro nekako sam uspjela, usprejala i to je to. Navečer sam ponovila sprejanje s tim da sam morala prije spavanja staviti i vaginaletu, a antibiotike smo odlučili piti u 21,30.

2. d.c. – petak 5.02.2010.
Ništa posebno; sprejanje ujutro, oko 15,00 i navečer, vaginalete i antibiotik navečer.
Sada mi to sprejanje ide već puno bolje, vaginalete su neki proizvod ljekarne koja se nalazi u prizemlju VV pa mi je i tu trebala praksa za otvaranje, jedino sam spretno popila antibiotik . Sutra je subota i dan kada putujemo u ZG.

3. d.c. – subota 6.02.2010.
U ZG smo stigli oko 10,00. Gužva za sestru skoro do lifta, svi žure i jure, ali se ipak u svoj toj strci i našale. Opet sam na red došla zadnja (12,15h), ma nije to ni loše svi su sretni da je kraj pa je opuštenije, a i kako sam odlučila sama si davati injekcije sestra Sonja mi je mogla na miru sve lijepo pokazati i mogu se pohvaliti da sam si danas dala prvu injekciju bez pol muke. Terapija je određena za danas i sutra – 3 ampule Menopura. U ponedjeljak sam ponovo u ZG pa ćemo vidjeti što dalje.

4. d.c. – nedjelja 7.02.2010.
Dok dragi spava ja mućkam ampule i otopinu i shvaćam da imam puno nespretnije šprice i igle od onih kod sestre. Tamo su igle i šprica imale navoj, a moje nemaju pa moram dobro nabiti iglu da mi ne ispadne. Lijepo mi je sestra Sonja rekla da će mi ona dati, ali ne, ja imam, što će mi, moje su šprice lijepe zelene. Eto mi sada. No dobro, kako god, nekako sam ja to smućkala, malo sa drhtavim rukama i iz nekoliko pokušaja izvlačenja lijeka s otopinom, ali uspjela. Najmanji problem u cijeloj priči je pikanje. Ništa ne boli. Iglica je tako mala i uopće se ne osjeti ubod. Bodem se u trbuh jer to mogu sama, a i zimsko je doba pa ako nekad i pogodim kakvu kapilaru pa ostane plavica ne vidi se ispod odjeće.

5. d.c. – ponedjeljak 8.02.2010.
Naporan i emotivno iscrpljujući dan.
Buđenje u 3,30 sati, pokret u 4,00, u Zagrebu u 6,00. Doktor radi od 6,30. U čekaonici 2 para, nitko ne progovara, svi se bore sa svojim mislima, čak ni parovi međusobno ne pričaju. Na zidu i dalje grafika 99. kopija od 100 na drugom zidu ponovo gledam u sliku sa bebama poslaganima u terakota vaze, stolice sa slabim naslonima tako da mi je jedini naslon na koji se mogu nasloniti i još malo očoriti moj dragi.
Prvo dolazi sestra oko 6,20 pa nakon nje dr. Lučinger oko 6,40. Nisam se ni okrenula, a čekaonica je bila krcata. Folikulometrije idu brzo, ali ne ulazi se po redu dolaska već dr. proziva. Ima to i dobre i loše strane, ali ne zamaram se . Terapija opet 3 Menopura i dolazak sutra. Ajde dobro kad se mora, ali nisam baš mislila da ću trebati dolaziti svaki dan. Injekciju mi je dala sestra tako da bar to ne moram i put pod noge.

Još sam poslijepodne morala do dr. opće prakse da mi otvori bolovanje. Čekala sam 2 i pol sata da bi mi rekla kako joj je upravo bila kontrola za bolovanje i rekla da ona može za ginekološke probleme otvoriti bolovanje samo ako joj moja socijalna gin. napiše da mi treba, ali ako mi bude radila probleme da će mi otvoriti bolovanje na gripu. Sto upitnika iznad glave, ali ništa, moram kod ginekologa, sva sreća radi popodne.
Kad sam ginekologinji rekla po što sam došla rekla mi je da ona može zatražiti bolovanje samo za trudnice i da za MPO nema bolovanja. Samo mi je para izašla na uši. Zatražila sam da mi objasni kako ja mogu u isto vrijeme biti na poslu i na folikulometriji, na što je ona rekla da zna da to ispada nelogično, ali je tako i zašto ne uzmem godišnji. Kad sam joj rekla da radim u školi i da ne mogu uzeti godišnji samo je slegla ramenima. Nisam se dala pa mi je na kraju obećala da će zvati moju doktoricu i HZZO i provjeriti. Mislim stvarno, da je tako teško priznati da nešto ne zna. Kako mi je digla živac sam joj na kraju malo spustila ego i dala da mi ispravi na uputnici zaokruženo A – bolničko liječenje i zaokruži B – ambulantno liječenje. Na to je rekla da sam to mogla i sama ispraviti, a ja sam joj rekla da se na uputinici na sve ispravljano mora staviti pečat. Na to je samo rekla da će mi sestra lupiti pečat i da se čujemo kada provjeri za bolovanje. Svaki put se pravi da sve zna o MPO, a uvijek ju poklopim (na finjaka) i uvijek nešto krivo napiše na uputnicama.
Vjerujem da se pitate zašto ne promijenim ginekologicu, ali do sada mi je dala sve žive uputnice, radila briseve, papu, naručila lijekove i viđala sam ju samo kad sam radila briseve, sve drugo mi je dala preko sestre.

6. d.c. – utorak 9.02.2010.
Danas sam malo bolje. Dr. mi je rekao da je reakcija na Menopur dobra, ali da dođem i sutra jer da se sa nama ženama nikad ne zna pa da ga ne prevari. I danas 3 ampule Menopura.
Poslala sam muža do dr. opće prakse (to je i njegova liječnica) pa joj je rekao što mi je ginekologinja rekla. Obećala je da će ona sutra pitati inspekciju jer će doći i sutra k njoj i da se ništa ne brinem da ću bolovanje dobiti pa kako god. Suprug joj je napomenuo šifre pod kojima bi to bolovanje trebalo biti, a i već sam bila pod tom šifrom na bolovanju prošle godine pa ćemo vidjeti što će se iz svega izroditi.


Post je objavljen 09.02.2010. u 18:29 sati.