Ono što me se najviše dojmilo u poslu je to što je Woody Allen veliki filmaš i u živo izgleda i ponaša se kao i u svojim filmovima
Glumac i producent Moni Damevski u Makedoniji je nekoliko mjeseci,povodom promocije filma Mitka Panova"Rat je završen" ,čija pretpremijera je bila u studenom,a premijera se očekuje u travnju.
- U makedonskom teatru nisam glumio od 1985. godine a glumu sam generalno zapostavio od 2003.S vremena na vrijeme bio sam dio "Leta u mjestu","Ljudi za ljubav","Dani našeg života".Osječam potrebu i želju pojaviti se u teatru i na filmu.Trenutno se sa jednim prijateljem dogovaram oko uloge u drami.
Snimao je i sa Woodyem Allenom,velikim režiserskim imenom,nezavisnim newyorškim filmašom,čija djela (bizarna,opskurna i nekomercijalna) ulaze u fokus zanimanja intelektualnijih gledaoca.
Što najviše pamtiš u suradnji sa Woodyem?
- Ono što mi je najviše ostavilo utisak na poslu oko njegovog TV filma "Nemoj da piješ vodu",rađenog po jednoj njegovoj broadwayskoj predstavi,je to što Woody uživo izgleda i ponaša se isto kao i u svojim filmovima.Na audiciji me slikao u krupnom planu,iako nije blo predviđeno,što je bio znak da mu se sviđam.Trebalo je da glumim glavnu ulogu,no tada sam sa svojih 35 godina izgledao premlad.Dodjelili su mi ulogu policajca iz tzv zemlje Bugarske,koji lovi Woodya i njegovu obitelj.Imao sam scenu i sa Michaelom J. Foxom.
Razmišljaš li o snimanju biografskog filma o tvom ocu Darku Damevskom,jednom od legendi makedonskog glumišta?
- Ne.Tata mi je bio obiteljski čovjek,živio je posve normalan život.Povijesno je jedan od največih glumaca u Makedoniji.U Puli je osvojio "Zlatnu arenu" koja je u balkanskim okvirima isto što i Oscar u Americi.Glumio je u filmovima na makedonskom i srpskom jeziku.Kada se režiser Kiril Cenevski sa Crnim sjemenom kao makedonskim predstavnikom Oscara umješao u ozbiljne holivudske krugove,Gene Hackman kad je pogledao film,uputio je riječi pohvale za mog oca.Volio bi da se kazalištu,fondaciji ili ulici da ime mog oca,Darko Damevski
Mjuzikl za Tošu i Stingovu kći
Za makedonsku legendu Tošu Proeskog bila je predviđena uloga u američkom mjuziklu,u kojem je trebala glumiti i Stingova kći,otkriva Moni.Njegov prijatelj Pece Dingo,talentirani režiser makedonskog porijekla,koji desetljećima živi u Americi,scenarist je filma u kojem se radi o koncertnom pijanistu,kojeg glumi sin Jeremy Ironsa.Kada se počelo pričati o rađenju remake verzije u rock verziji,pregovarale su kuće Sony i Paramount,a glavna se uloga čuvala za Rickya Martina.No one se nisu dogovorile pa je Pece dobio prava na scenario,napisan u suradnji sa jednim od autora Apola 13.Sinula mu je ideja da napravi mjuzikl sa Tošom.
U ljetu 2007. došao sam u Makedoniju i čuo se sa njegovom menađericom Ljiljom,koja mi je rekla da je Toše na Hvaru.javio sam se i u rujnu no nisam dobio odgovor.U listopadu se desila tragedija-govori Moni.
Ideja režisera bila je da se snima u Ohridu a Toše da bude u glavnoj muškoj ulozi,uz Stingovu kći i još nekoliko mladih zvijezda u usponu.
- Priča je govorila o mladoj američkoj rokerici,koja je zapala u kreativnu krizu.Kako bi se izolirala od medija dolazi u malo mjesto Ohrid,za koje je čula da je jako lijepo,sa antičkim zidinama i bogatom poviješću.U kući koju je unajmila javlja joj se duh sa kojim komunicira.To je zapravo duh mladog rockera,koji je umro u usponu svoje slave.Večer prije svog odlaska na svjetsku turneju,odlučuje da oženi djevojku u koju je zaljubljen,no doživljava saobračajku i pogine.Ne želeći se odvojiti od nje,kao duh se useljava u kuću,u kojoj se sada umjesto djevojke mu,nalazi mlada Amerikanka,otkriva Damevski.
Prema scenariju,Amerikanka polako počinje zamjećivati duha i zaljubljuje se u njega.Toliko se zaljubljuje da ga ne pušta da ode.Na kraju oboje shvačaju da za njih nema budučnosti.On joj ostavlja sve neobjavljene pjesme,ona ih objavljuje i postiže svjetsku slavu.
- Ovo se slučajno poistovječuje sa Tošinom pogibijom,i de facto on sada djeli sudbinu našeg rockera.Posljednji put kad smo se čuli,Pece mi je rekao da ga snimimo u Tošinu čast.No mislim da je još rano za to,rane su otvorene,ostavimo da prođe još malo vremena-završava Damevski.
Post je objavljen 09.02.2010. u 17:43 sati.