Pregled posta

Marketing

Poslije dugotrajne analize, odlučeno je da se uputi pismo Predsjednici Kosor sledećeg sadržaja:

s ciljem ukazivanja ne sve negativne učinke i trajne i nesagledive posljedice po hrvatski narod u Bosni i Hercegovini uslijed mogućeg donošenja i primjene Zakona o Prebivalištu i Boravištu RH, dostavljamo Vam ovu analizu koju smo kao informaciju dobili od naših općinskih, regionalnih i županijskih organizacija HDZBiH. Cijela analiza je rađena na bazi okvirnih pokazatelja, jer precizne podatke o broju Hrvata iz BiH koji su prijavili prebivalište i posjeduju osobnu iskaznicu RH ne posjedujemo jer je to službeni podatak RH.

U ovoj informaciji pokušat ćemo Vam prikazati kategorije i razloge korištenja prebivališta u RH kao i negativne učinke i trajne i nesagledive posljedice po hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, te ponuditi prijedloge za prevazilaženje ovih po Hrvate BiHnesagledivih posljedica.

Grubom procjenom samo iz Republike Srpske protjerano je i iseljeno oko 180 000 Hrvata a njih oko 100 000 trenutno imaju prebivalište u RH i u dugoročnom vremenskom periodu očekuje se da bi njih oko 80 000 vratilo se u BiH na prijeratna prebivališta, dok iz ostalih mjesta BiH protjerano je i iseljeno još oko 100 000 Hrvata (Bos. Šamac, Odžak, Orašje, Brčko, Gradačac, Tuzla, Žepče, Maglaj, Kakanj, Vareš, Zenica, Sarajevo, Bugojno, Travnik, Uskoplje, Fojnica, Dobretići, Konjic, Jablanica, Ravno, Kupres i mnoga druga mjesta u BiH) i po procjeni njih oko 80 000 ima prebivalište u RH.

Prijedlogom Izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu u RH, njegovim donošenjem i primjenom sve raseljene i izbjegle Hrvate iz BiH stavilo bi u položaj da se odreknu Prebivališta u RH ili u BiH.

U razgovoru sa istima došlo se do poraznih pokazatelja da bi se od oko 180 000 Hrvata iz BiH sa prebivalištem u RH, njih preko 90% ili oko 160 000 odreklo BiH prebivališta i zadržalo prebivalište u RH. Kao poseban, treba istaknuti podatak da je na prostorima Bosanske Posavine u RS-u registrirano oko 5000 povratnika sa prijavljenim prebivalištem u BiH, a zasigurno je da će se isti kada budu morali odlučivati o prebivalištu u RH ili Bih svi odlučiti za prebivalište u RH. Razlog u ovakvoj mogućoj odluci leži u tome da mnogi od njih još uvijek nisu osigurali ni minimum za povratak u BiH a to je obnova porušenih domova u BiH, nemogućnost uposlenja i osiguranja osnovne egzistencije za njihove obitelji u BiH, ali i ostvarene materijalne sigurnosti u RH kao stambeni status u RH, uposlenje u RH, liječenje u RH, školovanje djece u RH, vlasništvo nad nekretninama i pokretnoj imovini u RH. Odricanjem prebivališta u BiH i nemogućnošću zadržavanja Osobne iskaznice BiH istima bi bilo onemogućeno da konkuriraju za povratak i obnovu (nastavak obnove) porušenih domova, čime bi se trajno zaustavio povratak izbjeglih i raseljenih, a što bi imalo nesagledive posljedice po demografsku sliku Hrvata u BiH a najtragičnije bi se odrazilo na trajno zaustavljanje povratka Hrvata u Republiku Srpsku.

Broj korisnika ostvarenih mirovinskih prava u RH, bilo da se odnosi na članove obitelji poginulih ili ratnih vojnih invalida RVI je oko 13 500 korisnika, ali je u proceduri još značajan broj pripadnika HVO-a po osnovi ranjavanja i zatočenja, odnosno po međudržavnom Ugovoru RH i BiH. Za otvaranje tekućeg računa u RH na koji se primaju mirovine neophodno je imati prebivalište i Osobnu iskaznicu RH, isti su također dobili ili kupili stanove, kuće, motorna vozila kao i druge nekretnine i pokretnine u RH, ostvarili su pravo liječenja u RH, a značajan broj je podigao kredite u RH. Zbog svega ovog za očekivati je da se ova populacija stradalnika Domovinskog rata skoro u 100% broju odluči za prebivalište u RH, odnosno da se odreknu prebivališta u BiH, a bez prijave u bazi CIPS-a odnosno bez Osobnih iskaznica BiH postoji realna opasnost da izgube neka od prava u Bosni i Hercegovini ( sva ostala prava koja nisu mogli ostvariti u RH ), čime bi ova populacija bila značajno i trajno oštećena.

Značajan broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine posebno u pograničnom pojasu (županija Posavska, županija Unsko Sanska, županija Herceg Bosanska, županija Zapadno Hercegovačka ) imaju u vlasništvu velike površine poljoprivrednog zemljišta kojeg obrađuju, a da bi dobili poticaje za isto morali su se prijaviti u RH. Odjavljivanjem prebivališta u RH isti bi izgubili mogućnost potpore RH za obrađivanje zemlje, te se postavlja pitanje isplativosti njenog daljnjeg obrađivanja, a zasigurno je da bi se značajan broj istih zbog ovoga trajno iselio iz BiH, čime bi isti imali velike probleme sa postojećom nepokretnom i pokretnom imovinom u BiH

Veliki broj Hrvata a posebno iz pograničnih područja školuje se u RH, a odricanjem od jednog prebivališta mnogi od njih bi izgubili mogućnosti daljnjeg stipendiranja, bilo da su stipendiju ostvarili u RH ili BiH, i najveći broj njih bi se opredijelio za prebivalište u RH što bi za posljedicu imalo trajno iseljavanje onih na kojima bi se trebala graditi budućnost hrvatskog naroda u BiH.

Uz gore pobrojane kategorije zbog udaljenosti Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru i neadekvatne zdravstvene zaštite u BiH veliki broj Hrvata posebno iz pograničnih područja prijavilo je prebivalište u RH i prijavom na zavod Zdravstvenog osiguranja RH ostvarilo je pravo liječenja, a odjavom prebivališta u RH ovo pravo bi izgubili, tako da se i u ovoj populaciji može očekivati da se dio istih odjavi sa prebivališta u BiH i zadrži prebivalište u RH, a tu se opet javlja veliki broj problema sa postojećom imovinom ali i drugim pravima koja crpe u BiH.

Veliki broj Hrvata koji se procjenjuje na preko 10 000, zbog stalnog ili povremenog uposlenja u RH ima prijavljeno prebivalište, kao i oni koji s osobnim dokumentima RH idu raditi u treće zemlje, te bi se i od ove kategorije a iz čisto egzistencijalnih razloga najveći broj odrekao prebivališta u BiH i zadržao prebivalište u RH, a što bi i njima donijelo velike probleme sa ostalim članovima obitelji, pokretnom i nepokretnom imovinom u BiH.

- Republika Srpska: trenutno ima oko 5 000 Hrvata koji imaju prebivalište i BiH i RH a svi su se izjasnili da će se odreći prebivališta BiH da bi zadržali prebivalište u RH, i oko 80 000 izbjeglih i raseljenih Hrvata koji imaju prebivalište samo u RH (žive u RH), a izrazili su želju za povratkom u prijeratne domove u BiH.

- Federacija BiH: Hrvati koji imaju dvojno prebivalište (BiH i RH) a žive u BiH: županija Posavska oko 17 500, županija Zeničko-Dobojska oko 25 000, županija Srednjo-Bosanska oko 30 000, Tuzlanska županija oko 8 000, Unsko-Sanska županija oko 30 000, Herceg-Bosanska županija oko 12 000, županija Zapadno-Hercegovačka oko 29 600, Hercegovačko-Neretvanska županija oko 17 600, Sarajevska županija oko 4 000, Distrikt Brčko oko 4 000 Hrvata, što ukupno iznos oko 187 000 Hrvata sa dvojnim prebivalištem i koji će se morati odlučivati na jedno od prebivališta (RH ili BiH), a u anketi sa istima za očekivati je da se njih do 60% ili oko 112 000 Hrvata odrekne prebivalište BiH i trajno iseli iz BiH, i oko minimalno 80 000 izbjeglih i raseljenih Hrvata iz BiH sa prebivalištem smo u RH (žive u RH), a koji su potencijalni povratnici u svoje domove u BiH.

Cijeneći ove pokazatelje dolazi se do podatka da bi se iz BiH zbog zadržavanja prebivališta u RH trajno moglo iseliti (odjaviti prebivalište u BiH) ukupno oko 117 000 Hrvata, dok oko 160 000 izbjeglih i raseljenih iz cijele BiH trajno bi odustalo od povratka na svoje prijeratno prebivalište u BiH, što uistinu u konačnici predstavlja zastrašujuće moguće negativne posljedice po hrvatski narod u BiH.

- donošenjem i dosljednom primjenom ovog zakona u RH prije popisa stanovništva u BiH imalo bi za posljedicu da hrvatski narod od konstitutivnog naroda dođe do kategorije nacionalne manjine (manje od 8% ukupnog stanovništva u BiH)

- odricanjem prebivališta u BiH i brisanjem iz CIPS-ove baze podataka isti se brišu i sa biračkog popisa u BiH, a što za trajnu posljedicu ima smanjen broj zastupnika u županijskim Skupštinama, Zastupničkom i Domu naroda u Parlamentu Federacije BiH, Zastupničkom i Domu naroda Parlamentarne Skupštine BiH, a u Narodnoj Skupštini republike Srpske gotovo da ne bi uopće imali svojih predstavnika. Ovim bi bio i smanjen broj pozicija Hrvata u Izvršnoj vlasti na svim razinama, jer je dosadašnja raspodjela bila po popisu stanovništva iz 1991. godine.

- Ova 2010. godina je godina Općih izbora u BiH i rezultati istih u ovakvoj situaciji bi imali katastrofalne posljedice po hrvatski narod u BiH, a posebno i u promjenama Ustava BiH koje se očekuju u 2011. godini.

- Smanjen broz zastupnika u zakonodavnoj vlasti na svim razinama može imati za posljedicu da u mješovitim prostorima sa većinskom hrvatskom većinom Hrvati potpuno izgube vlast koja bi u tom slučaju došla u ruke bošnjačkog naroda (županija Posavska, općine Odžak, Žepče, Vitez, Kiseljak, kao i Grad Mostar) ili srpskog naroda (županija Herceg-Bosanska), kao i da postanu marginalan politički faktor u prostorima (županije i općine) s bošnjačkom većinom.

- smanjenjem ukupnog broja stanovnika hrvatske nacionalnosti, posebno u većinskim i relativno čistim hrvatskom prostorima (županije, općine i Grad Mostar) institucije zakonodavne i izvršne vlasti i tijela lokalne uprave i samouprave došle bi na rub financijskog opstanka jer se PDV dijeli po broju stanovnika određene jedinice lokalne uprave ili samouprave, a posljedice istog bi bile dalekosežne i trajno nesagledive.

- sprječavanja donošenja Zakona u BiH štetnih po RH,( zadnji primjer kada su zastupnici HDZBiH u Parlamentarnoj Skupštini BiH spriječili donošenje štetnog zakona po RH pozivajući se na vitalni nacionalni interes), ubuduće bi to vjerojatno postalo nemoguće.

- rješavanjem hrvatskog pitanja kroz ustavne promjene u BiH i njegovim pozicioniranjem kao suverenog, konstitutivnog i jednakopravnog naroda sa druga dva naroda u BiH spriječilo bi se njegovo daljnje iseljavanje u RH i povratkom izbjeglih i raseljenih Hrvata iz RH u BiH, proračun RH bi bio rasterećen svih troškova u konzumiranju prava Hrvata iz BiH kao građana sa prebivalištem u RH (liječenje, školovanje ali i sva druga davanja koja se crpe iz prebivališta u RH).

- Donošenjem ovakvog zakona bez njegove odgode bi dodatno pojačale optužbe na račun RH da potiče iseljavanje Hrvata iz BiH, a direktni krivac za Hrvate iz BiH bi bila Vlada RH pod vođenjem HDZ RH.

S ciljem izbjegavanja i mogućeg ublažavanja svih gore negativnih i trajno štetnih posljedica po hrvatski narod iz BiH predlažemo slijedeće:

- da Vlada i Sabor RH odgode donošenje ovog zakona i njegovu primjenu na rok od 5. godina, odnosno dok se ne stvore preduvjeti za održivi povratak Hrvata na sve prostore a poglavito na prostore Republike Srpske, kao i da se donošenjem novog Ustava BiH hrvati pozicioniraju i u potpunosti zaštite kao suveren, konstitutivan i jednakopravan narod sa druga dva naroda u BiH.

- da se iz zakona u potpunosti izostave stradalnici Domovinskog rata, pripadnici HVO-a koji su ostvarili pravo na mirovinu RH, jer su podnijeli najveće žrtve u obrani kako BiH tako i RH.

- Da se u budućem zakonu izjednače prava Hrvata iz BiH sa pravima Srba iz Srbije i RS-a sa također dvojnim prebivalištima i u RH i u Srbiji ili RS-u.