Marketing
priča s happy endom
- revitalizirani post od 9.2. 2010.
Zamislimo jednog starog, vrlo starog, siromašnog i bolesnog čovjeka. Živi u sklepanoj straćari koja bi se svakog časa, pri prvom jačem vjetru, mogla raspasti, pri svakoj kiši prokišnjava, od hladnoće ne štiti gotovo nimalo. U straćari nema struje, a svijeće i petrolej su skupi i potroše se, pa se budi sa svjetlošću i odlazi spavati kad padne mrak. Teško je pokretan i svakog mu dana donose hranu iz javne kuhinje za socijalne slučajeve. On ima san o tome kako bi se riješio svoje bijede – želi oženiti princezu.
Zamišlja mladu i lijepu princezu koja putuje luksuznim automobilom prema Jadranu, pa je put vodi preko Savskog mosta uz čije se podnožje skutrila njegova potleušica. Princeza svrne autom s ceste, zaustavi se pred njegovim dvorištem, uđe i zamoli čašu vode... ili tako nešto. Smislio je već nebrojene zaplete koji je dovode pred njegova vrata, od kojih će je jedan sigurno jednoga dana dovesti. Možda bježi da se skloni od opakih razbojnika, zavjerenika ili komunista... On je spasi, napoji, nahrani, zabavi, ponudi joj da prenoći, što ona - iznurena – jedva dočeka. Čim ga ona spazi iznenadi se koliko je usprkos godinama šarmantan i usprkos svim bolestima dobrodržeći, ispunjena je zahvalošću i začuđena kako je nenadano naišla na čovjeka kakvog je oduvijek željela, sanjala i bezuspješno tražila. Odveze ga u svoj topli, suhi i ugodni dvorac, kraljevski ga pogosti, okupa ga i obuće u najbolje odijelo i tek tada se iznenadi kako je on pristao, kao da je rođen za kraljevsku odjeću.
Jednoga je dana umjesto princeze naišao neki klošar koji je sakupljao otpatke iz smeća. Pred potleušicom nije imao što naći, ali je zamolio smije li sjesti u hlad ispod drveta i odmoriti se. Bio je i žedan, pa je zamolio vode. Bio je toliko star da se nije moglo reći tko je od njih dvojice stariji, ali je bio još jadniji jer nije imao ni straćaru. Međutim se bolje kretao i donio je svježe novine koje je usput pokupio, pa mu je dao čitati. I narednog dana je donio novine i odmorio se ispod drveta, i narednog... Pridošlica je spavao svake večeri drugdje, po podrumima i nedovršenim zgradama, po napuštenim skladištima i u grmlju u parkovima. Naposlijetku je, jedne većeri kad su se zapričali do kasno, ljubitelj princeza predložio gostu da ostane prespavati kod njega. Klošar je narednog dana donio tranzistor na baterije pa su navečer slušali radio, emisiju Arisa Angelisa, nešto o glazbi bogato ilustrirano zvučnim primjerima.
– A da ostaneš i živiš sa mnom? – predložio je ljubitelj princeza. – Bit će nam lakše i zabavnije... Ionako smo obojica prestari za seks, pa nam to više nije važno...
Ne, ne, ne! Kad već zamišljamo, umjesto starog klošara zamislimo neku babu koja prekapa po smeću. Ona jednog dana predloži:
– Što se ne bih preselila tebi? Moja straćara se već dopola srušila, nema je smisla ni popravljati. A ovu tvoju ću barem očistiti da izgleda pristojnije, pomesti...
– A, ne! – usprotivi se on. – Ja čekam princezu! Kako ću dočekati princezu ako mi se ti vrzmeš ovuda?
Baba se duboko uvrijedila i drugog dana nije došla. Ni narednog, ni narednog... Stari čovjek je sjedio pred pragom straćare i čekao je, a onda se nešto prelomilo u njemu, podigao se i krenuo je potražiti. Nije išao daleko, našao ju je svega dvije ulice dalje, u birtiji iza ugla.
– Oprosti mi – rekao je. – Ja sam star i bedast, više kadikad ne znam što govorim. Nedostaješ mi.
– A princeze? – zapitala je ona.
– To je zastarjelo! Sad je socijalizam! Nema više princeza, a i one što su preostale, te izumiru.
- No ti si govorio da je tebi i jedna dovoljna!
- Ti si moja princeza! Toliko mi je stalo do tebe da sam zbog tebe spreman odreći se svih princeza!
Kad je čula da je zbog nje spreman odreći se svih princeza, baba je bila toliko oduševljena da su odmah otišli do samoposluživanja, kupili flašu jeftinog vina i on se oslonio na nju da mu pomogne vratiti se kući, u njihov novi dom, i ondje su prije spavanja sjedili u mraku, pili vino i slušali emisiju Arisa Angelisa o starim ljudima. Drugoga dana ona je preselila svoje stvari k njemu, a među njima je bila i harmonika, pa mu je često svirala, a on pjevao. Od starog sna ipak mu je ostala jedna pomisao:
– Ako je poljubim, tko zna u što će se pretvoriti?
Post je objavljen 05.04.2015. u 22:46 sati.