Marketing
Tragedija zablude
Zoran Žmirić: »Blockbuster«, roman, V.B.Z., Zagreb, 2009.
Ljudi slabog želuca, mekih živaca i naivnih vjerovanja u težnju ljudskog društva da bude sređeno i uređeno, ne bi trebali čitati ovu knjigu. Romanom Blockbuster pisac Zoran Žmirić učinio je nešto što se malo koji pisac koji je pisao o Domovinskom ratu usudio, a od onih koji su pisali o Drugom svjetskom ratu takvo što se, barem u nas, nije usudio nitko.
Dobro da nas je, pisac, poštedio eventualnih uvodnih scena u kojima bi se protagonisti osvješćivali i psihološki pripremali za odlazak u rat, u obranu domovine. Strašno bi patetično te uvodne scene vjerojatno ispale, i zato smo odmah, s prvom stranicom, u akciji. Neprijatelj napada, naši se brane, puca se u svim pravcima, padaju prve žrtve. Odmah je na početku jasno da su to žrtve besmislenih slučajnosti, pogrešaka koje se nisu morale dogoditi. A bit će do kraja romana još žrtava, još pogrešaka, još besmislica, još krvavih tragedija zablude.
Blockbusteri su omanja vojna postrojba, izviđači koji po potrebi obavljaju i poslove vojne policije, a ime su dobili po jezgri njihova sastava, ekipi iz istoga kvarta koja se kroz djetinjstvo i mladost napajala filmovima iz lokalne videoteke. Nadmetanje u poznavanju filmova jedina im je razbibriga na ratištu, koja ih vezuje uz raniji život. Sada, s oružjem u ruci i glavom u torbi, gotovo jedino što ih određuje je to njihovo vojničko, ratničko poslanje, osebujno shvaćanje pojmova prijateljstva, odanosti, lojalnosti i časti, ali i odgovornosti, kako za one koje neposredno štite, tako i za one koji su, iz bilo kojeg razloga, ostali kod kuće. Određuje ih, ponekad bivajući i presudno za uspjeh u preživljavanju, i njihovo ponašanje u slobodno vrijeme. Tu se također transponiraju karakterne osobine i repovi sudbina iz civilnih dana, ali kao sastavnice karaktera sasvim drugačijih osoba. Tko je u ranijem životu bio birokrat, rukovodilac, politički podoban, priprost, intelektualac, prevareni muž, muljator, panker, švercer, alkoholičar, narkoman, stekao je time dio predispozicija i za snalaženje na ratištu.
Međutim, sve donijeto iz civilnog života u spoju sa svime naučenim i stečenim na ratištu, promijenit će prosjek psihološkog profila svima koje je viša sila zatekla u to vrijeme na tom mjestu, svima odreda. Promijenit će ga drastičnim snižavanjem kriterija za postajanjem gospodarom života i smrti. Takva će ih svemoć navoditi, prisiljavati na jako brze odluke (ili na kukavičko prepuštanje odluka drugima, što neki mogu jer su viši po činu) nakon kojih izvršiteljima tih odluka slijede doživotna propitivanja jesu li ispravno postupili, je li tragedija zablude očešala i njih i njima bliske, ili su možda pogodili točno ono što je trebalo učiniti.
U jednoj od ključnih scena romana likovi raspravljaju o čovječnosti, o tome što je čovjek, kako ostati čovjek u ratu. Iako će se likovi složiti i time naći privremeni mir među sobom, nama je jasno što nam ovaj roman poručuje: u ratu nema čovjeka i nema čovještva. Možeš biti čovjek u ratu, ali tada ne možeš izvršiti zadatak, ne možeš osigurati sigurnost onima za koje se boriš. Ali još nam nešto poručuje ovaj roman: da se u ratu ne može ostati čovjek prije tebe znaju oni koji te u rat šalju, i koji očekuju da u rat ideš umjesto njih. U ratu je svatko žrtva, a najgore prolaze oni koji to shvate tek poslije rata. Može li bijeg od rata biti izlaz iz takvih moralnih dvojbi? Možda, ali u kom trenutku?
Blockbuster Zorana Žmirića jedan je od najdojmljivijih, najpotresnijih, najkrvavijih, najsimboličnijih i najantiratnijih ratnih romana koje sam u životu pročitao.
(Objavljeno u Glasu Istre, 10. srpnja 2009.)
Post je objavljen 09.02.2010. u 08:47 sati.