Marketing
Čefursko prokletstvo
Goran Vojnović: »Čefuri raus!«, roman, EPH/Liber, Zagreb, 2009.
Još u bivšoj državi Slovenija je bila svojevrsni eldorado za jeftinu radnu snagu iz istočnijih i južnijih područja te iste države i još tada se, za te doseljenike, uvriježio pogrdni naziv čefuri. Nakon rasapa bivše države slovenski čefuri naglo su »stekli porijeklo« iz međusobno zaraćenih, neprijateljskih domovina, no iz svih njih nastavili su u još većem broju pristizati u tu, Europi najbližu balkansku državu. Iako su s ovih strana slovenske granice ti ljudi, često i protiv svoje volje, klasificirani kao Srbi, Hrvati, Bosanci, Makedonci…, za svoje slovenske sugrađane nastavili su biti i dalje - čefuri, Balkanci, primitivci, neobrazovani, alkoholu i nasilju skloni građani nižeg reda.
Usred slovenske prijestolnice formirane su gotovo čiste čefurske gradske četvrti u kojima su kao djeca doseljenih čefura, unatoč tome što su rođeni u Sloveniji i što idu u slovenske škole, odrastali također - čefuri. Asimilacija i akulturacija polomili su zube na tom tvrdom soju balkanskog tradicionalizma, na tom potkupljivom, ali nepopravljivom mentalitetu kojem se nova domovina potrudila podariti jedino nametanjem, možda čak i sustavnim usađivanjem kompleksa manje vrijednosti. A u balkanskoj glavi, bez obzira na mjesto rođenja, taj kompleks manje vrijednosti nailazi na izuzetno plodno tlo, prebogato genskim, emocionalnim i psihološkim hranjivim tvarima.
Glavi lik romana Čefuri raus! jest čefurski tinejdžer Marko Đorđić, rođen u Sloveniji, dijete bosanskih Srba, tipičnih čefura, pohađa slovensku školu, druži se s trojicom najboljih čefurskih (ali raznonacionalnih) prijatelja, trenira košarku za Slovan i uvjeren je da je sjeban, i zato što je tinejdžer i zato što je čefur. Od roditeljskog doma, preko susjeda, rođaka, škole i kluba pa do šireg okruženja - običnih nedužnih prolaznika, ali i policije - Marko trpi i osjeća represiju, omalovažavanje, uvrede i podmetanja, a njegova je frustracija povećana i akutnim nedostatkom ljubavi i pažnje, kako roditeljske tako i one koju svaki tinejdžer vapi što prije upoznati i spoznati.
Pripovijedajući svoju životnu priču u prvome licu mladi čefur Marko nesvjesno katalogizira i minuciozno oblikuje socijalnu sliku današnje Slovenije, a napose razlaže sindrom odnosa prema doseljenicima koji je, po mnogim osobinama, prilično blizak odnosu moćnije prema manje moćnoj društvenoj grupi u raznim drugim kulturama i povijesnim razdobljima, samo što je tada taj odnos nazivan puno gorim imenima. No, u pripovijedanjima glavnoga lika nema samo trpkosti, nižu se tu i emotivni, i duhoviti, i romantični doživljaji, iz kojih puna nade proviruje toplina balkanske duše, u rijetkim trenucima kad ju ne obuzme osjećaj neizlječiva prokletstva.
Ima nade za čefure, naziru se putovi njihove ljudske afirmacije, ne moraju svi završiti kao narkomani, dileri, agresivci i nasilnici - zaključit ćemo kad se priča privede kraju, iako je sudbina glavnoga junaka upravo suprotna. Samo se obje strane moraju malo potruditi.
Kako saznajemo iz pogovora Borisa Dežulovića, autora romana Čefuri raus! Gorana Vojnovića slovenska je policija godinu dana nakon izlaska knjige privela i zahtijevala da objasni što je njegov glavni lik Marko Đorđić »zapravo mislio« kad je u jednom kratkom ulomku na niti pola stranice izrekao uobičajene mladenačke grdnje, poruge i psovke na račun slovenskih plavaca. Roman je, međutim, u Sloveniji postao veliki hit, a ovjenčao se i književnim nagradama. Njegovi prijevodi sa slovenskog izašli su istovremeno i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
(Objavljeno u Glasu Istre, 13. lipnja 2009.)
Post je objavljen 09.02.2010. u 07:44 sati.