Marketing
320/365
Aj, danas opet nije bilo škole, sutra tek nastupam. AJJ!
Ne da mi se niti malo, ali veseli me pomisao na da ću biti okružena ljudima (kakvim takvim) pa je lakše zaboraviti neke stvari.
Pričala sam s Monikom danas. Jesam. Sviđa mi se.
Pronašla sam u maminoj sobi (sasvim slučajno) Ceciliu Ahern. Hvala ti na uspomenama. Ironičan je netko opet.
Vidiš, to je ono što zaljubljenost može učiniti čovjeku. Potpuno te sjebati na onaj bolji ili gori način. U svakom slučaju (ako ne baš sjebe, onda) dobro protrese na tom samo tvom tronu (JER GORE SI SAM!) i sve dok to traje ti definitivno više nisi isti.
Čao Luki Mariću, vodim ga u knjižnicu sutra.
Kako mi se ne da, isuse. Daaaaaj! Ja bi da se vrati barem jedan tjedan ljeta 2009. Da se opet osjećam onako ispunjeno i sretno. Mislim da mi je ljeto 2009. bilo najbolje ikad. IKAD! Znaci li to išta sad? Ne mogu zauvijek živjeti od uspomena. Ne mogu ? NE!
How I wish I could walk through the doors of my mind, hold memory close at hand.. How I wish I would save my soul. I'm so cold from fear.
Na okrugle brojeve nikad nemam inspiracije. Show that sad face to mummy!
Post je objavljen 08.02.2010. u 23:13 sati.