Svatko dođe u fazu kada mu se pred nosom stvori taj mračni predmet odijevanja, ta susjedsko-košmarna vizija, ta frotir-krpa sa pojasom, njegovo visočanstvo šlafrok. Ogrtač nema takvu jačinu vizije. Mora se baš i reći šlafrok, schlaffrokk-bafrok-rokenrol. Prva asocijacija mi je susjeda masne kose koja nam je na vrata uvijek dolazila u šlafroku. Ona koja 'ja sam se kao mlada sličuhala na Šalati'.
I sad, evo ga, šlafroka. Vrsta: frotir vulgaris. Boja: crveno-klaret sa raznoraznim postmodernističkim tufnicama boja u crveno-ljubičastim tonovima. Dobijen na poklon. Što je slijedeće kao poklon, šlauf za pranje auta? Krpica od jelenje kože za poliranje namještaja? Najbolji šlageri sezone? Poziv na sudjelovanju na kviz o osamdesetima?
I omotam se ja sa tom carskom robom, sa tim kraljem svih kraljeva odjevnih predmeta, pri tome brišući vizije susjede koja se sličuhala na Šalati i njezinog zeta, koji je imao pripadajući zamani frotirseks šlafrok u najgovnastijoj smeđoj boji viđenoj izvan okvira kupatila. Pa kao, nije loše. Pipam mu svaki frotir konac i tarem lice o njega pri tom parafrazirajući Françoise Sagan sa Dobar dan, sredovječnosti!. Hrabro zavežem i pojas i tako upotpunim scenu susjede koja se sličuhala na Šalati [prepolovim se na dva dijela: trupac i pod-trupac]. Pogledam se u ogledalu. Hm. Te pomislim, pa vidiš, nije ni tako loše, i bude mi nekako sunčano oko srca. Dobijem neodoljivu potrebu da se iz inog ne skinem danima, tjednima, godinama. Poželim da u njemu i umrem pa da me sahrane, pri tom eliminirajući grobarsko pogrebno odijelo. Razmišljam da sigurno ima kakva pjesmotvorina Borisa Bizetića o šlafrocima (ako je mogo spjevat jednu o kafani, aerobiku, 'armonici dugmetari, Javorki i seksu, pa što ne bi mogo jednu i o ovome?]. Virtuela mi kaže da se ne sekiram, da je i The Dude nosi taj ini mračni premet ne-želje (isti. Pa ako može i Il Duderino, tjah, mogu i ja!
Idem se sad namjerno otuširat, samo da mogu osjetit taj mekani dodir frotira sa dezenom na goloj koži.
Post je objavljen 08.02.2010. u 22:06 sati.