Marketing
KRITIKE i / ili UVREDE
Normalno je da ljudi ne vole kad ih se kritizira. Kritika kod mnogih budi obrambeni stav prema kritičaru. Kritika može biti namjerna i slučajna, zlobna i konstruktivna. Jako je važno kako se mi postavimo prema kritici koju čujemo, posebice ako je upučena nama osobno. Jednako je važan stav prema kritičaru. Kritika je izjava upućena određenoj osobi, a ukazuje na loše strane osobe kojoj su upućene.
Kako možemo prepoznati zlobnu kritiku od konstruktivne?
Promatrajući i osluškujući sebe i svoje reakcije na upućenu nam kritiku. Ako nas određena kritika progoni, ne dopušta nam snu na oči, ako nas boli, onda je ona konstruktivna, jer od nas traži da se mijenjamo, da priznamo i prihvatimo onaj dio koji nas najviše boli, kao istinu o nama i na taj način promjenimo sebe i svoje životne prioritete. Ta konstruktivna kritika koja nas progoni i uznemiruje ima Duha u sebi i zato to čini, a ako ima duha onda je od Boga, jer nas potiče da se mijenjamo.
Zlobna kritika je ona koju čujemo, ali se na nju ne obaziremo, jer nas nije dotakla, nije doprla do nas i baš nas ničim nije povrijedila. Zlobna kritika je samo pokazatelj koliko je naš kritičar ljut ili ljubomoran na nas. Ujedno nam i pokazuje nutrinu našeg kritičara jer Isus kaže: Oko je tijelu svjetiljka. (Mt 6; 22)
Ako nas dakle, naš kritičar kritizira bez osnove, kad ono što govori o nama, nas ne boli ( što znači da nije istina, jer samo istina boli), tada zapravo preslikava tamu vlastite duše i objelodanjuje svoju nutrinu. Kritičara nikako ne smijemo osuditi, jer već je sam sebe osudio time što se ne prihvaća takav kakav jeste, nego ga trebamo zavoljeti i pokazati mu da i u njemu ima svjetla kojeg mi vidimo i volimo. Kad "upremo prstom" u njegovo svjetlo ( njegove vrline) i on će sam sebe početi cijeniti, uvažavati i tako upaliti svjetlo koje će donositi drugima. Nitko nam ne može dati ono čega nema.
Zato smo pozvani "paliti svjetlo u dušama bližnjih (ne trniti Duha), ali da bi to mogli potrebno je prvo zavoljeti sebe. Kad kažem "zavoljeti sebe" pri tom ne mislim na narcisoidnu ljubav, već sebe cijeniti i uvažavati onako kako nas Bog sam cijeni... imati dostojanstvo radi Boga i za druge. Ako ne cjenimo sebe kao dijete Božje, onda ni druge ne možemo na takav način uvažavati. Kad spoznamo svoje dostojanstvo, onda spoznamo da i drugima Bog daje isto takvo dostojanstvo, te da se i druge treba jednako tako cjeniti i uvažavati, jer i drugi su djeca Očeva baš kao i mi.
Prihvačajući svog kritičara na ovakav način, mi u njemu s vremenom dobivamo najboljeg prijatelja. Kao što ljudi kažu da je tanka nit od genijalca do luđaka, tako je isto tanka nit od neprijatelja do prijatelja. Bog sve može okrenuti na dobro samo ako mi to hoćemo, ako se odlučimo slobodnom voljom. On nas je stvorio bez nas, ali nas ne može spasiti bez našeg dopuštenja.
Za razliku od kritike, pohvale nas mogu dovesti do oholosti, častohleplja, sebeljublja, umišljenosti i drskosti, sve to vodi do ponora, do propasti, do zloga.
Važno je naučiti slušati kritike...uostalom i sam Isus govori o tome kad govori o blaženstvima, ali i o JAO vama....(Lk 6; 24-26) Kritike nas uče, tjeraju da budni budemo i ostanemo, dok nas pohvale uspavljuju, jer mislimo da smo dobri i da smo postigli visok stupanj duhovnosti, no Isus i za one koji nas lažno hvale ima odgovor: " što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! (Mk 10;18)
No, potrebno je ljudima s vremena na vrijeme uputiti i pohvalu, ali ne lažnu, već iskrenu, jer se tako potiče da nastavi putem kojim je sama osoba krenula. U ničemu ne valja pretjerivati; kako u kritikama, tako i u pohvalama. Brzo bi ljudi postali dezorjentirani kada bi ih se samo kritiziralo...onda kada čine dobro, jednako kao i kad čine zlo i obratno....postali bi dezorjentirani i kad bi hvalili ono loše kao i ono dobro u njima. Iskrenost je jedna od najvećih vrlina i sa ljudima treba biti iskren kako bi znali kuda, kamo i s kim koračati kroz život. Sve ovo što se odnosi na kritiku jednako se tako može odnositi i na uvredu. Neka vas sve Bog blagoslovi....SVE SKUPA...
Ako smijem ovdje dati svoj komentar na ono što čitam ispod prošlog posta glasio bi otprilike ovako:
Sad znam zašto je Gandi rekao : "Da nije vas kršćana, mi bismo davno postali kršćani"
Post je objavljen 08.02.2010. u 20:34 sati.