Kako Bog čudno djeluje...
na različite načine spaja ljude, plete mreže i dodiruje moj život.
U trenutcima kada pomisliš da je sve samo 1 sekundu prije raspada, već vidiš kako se neke stvari ruše, propadaju,....
i uplašiš se,....
izgubiš se....
...
tražiš Njega,
zatvorenim očima pokušavaš uhvatiti Njegovu ruku, u strahu da ćeš i dalje gledati propadanje svega što si do sada znao...
a onda pod prstima osjetiš nečiju ruku...
prvo lagani dodir, a onda čvrsti stisak!
U tišini netko progovara tako jasno i glasno: "Ne boj se! Nisi sam!"
...još uvijek uplašen otvaram oči,...
i jasno ugledam sve Novo!
Sve drugačije, bolje, ljepše....
Nisi sam -
-i dalje mirno odjekuje...
Post je objavljen 08.02.2010. u 12:37 sati.