(1994.)
ne grije me vino i nije mi žao
odmaram se od pića i loših žena
sam u kutu sobe ispijam kakao
tek da se sjetim toplijih vremena
u toplini i tmini zamračenog dana
odmarajući oči od lažnog zimskog sunca
izbjegavam sjećanja puna starih rana
i slušam samo spore otkucaje srca
a nekada bih umro bez pića i žena
koje su mi lagale ili krive bile
od svih njih nije ostala ni sjena
sve su se u magli jutra izgubile
sad mi se i gade neke od tih priča
zbog kojih sam nekada noćima pio
te jeftine parade pijanstva i kiča
one što sam ih samo iz navike ljubio
zato sada živim poput nijemog filma
uz kakao koji me tako toplo grije
a možda još u meni i i vina ima
kojeg sad samoća mjesto mene pije
Post je objavljen 08.02.2010. u 09:58 sati.