usnila sam noćas čudan san....
kišu trenutaka izgubljenih u moru stvarnosti
slatkast miris pahulja snijega zauvijek zatočenih pod parovima stopa
igru povjetarca i bezazlenih osmjeha
napola izrečenu želju
(krišom šapnutu pogledom)
desi se ponekad da iščeznu boje
pa poželi
neki naivni slikar nabacati nekoliko poteza
tek tako
i bori se
čudesna u svojoj nelogičnosti
mahnitost kista
protiv tirkiznih talasa
...hrabro...
... zatvorene oči...
smiraj sunca šulja se na jastuk
a na našem prozoru
blagi miris jaglaca
Post je objavljen 08.02.2010. u 09:09 sati.