Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

u pahuljama tišina je sama ...



Čitav dan je snježilo, tiho i uporno.
Vjetar je na mahove zasipao snijegom s krovova, pahulje su poput ledenih iglica bockale lice i ruke dok sam pticama prosipala sjemenje i čistila snijeg pred kućom. Svi se zvukovi izgubiše u snježnoj zavjesi. Inače volim tišinu, no jučer s prvim sutonom tišina je odjednom postala preglasna.

Gurnuh CD u player računala.
Laganice: Aaron Neville - Tell it like it Is; Annie Lennox - Why; Bee Gees - How Deep Is Your Love; Brenda Lee - I'm Sorry; Dean Martin - Return To Me; Presley - Don't ... Nana Mouskouri - Only Time Will Tell ...



Love changed our lonely lives
Caught us by surprise
Opened up our eyes
Somehow we both knew
Something rare and true
Something bright and new
Could be ours forever
But love love can not be planned
More you try to learn
Less you understand
...

Love ... Time ... Forever ...
Doista, Nana, što se više upinjemo razumjeti, to manje razumijemo. Vrijeme, Ljubav ... Život ...

O, živote, bje li pusti san?
Na konjiću ružičaste boje
ja projurih kroz proljetni dan ...


Samo mi je još Jesenjin trebao.
I kako se ne sjetih ni jedne snježne? Ah, da :Bluza kao nebo. Oči što se plave.
Odgovorih dragoj bez istine prave.
Pitala me draga:"Da li snijeg to vije?
Raspremiću krevet, peć neka se grije."
Odgovorih dragoj:"Sad sa nebesa
neko s krošnji cvjetnih bijelo cvijeće stresa.
Ti raspremi krevet, peć neka se grije.
U srcu bez tebe vijavica vije."


Zavirih kroz prozor. Plavi suton ... i još uvijek vije. Sada sa nebesa netko s krošnje breze bijele pčele stresa ... Kašika meda ... i odoh u san. Možda u snu sretnem tog konjića ružičaste boje ... Pojila si konja s dlanova u hodu, slika bijelih breza pala je u vodu.
Ne, nisu bile breze nego jasike ... Dunav se plavio, a ti si mi donio vode u dlanu i sprao pijesak s mojih bosih stopala pa ih obrisao krajem košulje, plave ...

...

Probudih se, pogledah na sat.
Već je tri ... tek je tri ...Prestalo je snježiti ...još tri sata i jutro će se zaplavit' ... Kad oko osam budeš nazvao i pitao - Kako si spavala? Jesi li što lijepo sanjala? - reći ću - Sanjala sam lijepo ... i spavala dugo ...

I, pustit ću te da se ispričavaš zato što si me probudio ... i nasmijat ću se znajući unaprijed - pitat ćeš je li i tebe bilo u tome lijepom snu ...



Why worry, there should be laughter after pain
There should be sunshine after rain
These things have always been the same
So why worry now
Why worry now, why worry now
...













Post je objavljen 07.02.2010. u 05:02 sati.