LJUBAVI
Pristala bih
vidati ti ranu poljupcima,
masirati ti bolna stopala, o ljubavi....
Izazivala bih tvoju smionost,
poticala te na ostvarivanje želja,
udahnula ti miris proljeća u grudi
usred najhladnijih dana....
Poprimila bih oblike iz tvoje nasmjelije mašte,
hrabro kročila kroz močvare moga i tvoga straha
i pustinje preduge žeđi,
ne bih li tvoju glavu umornu
u svoje krilo stavila,
pjevala ti uspavanke najnježnije....
Moja odanost bila bi odanost djeteta.
Osmijeh bi postao ružičasti obrub sutona.
Tvoja sigurnost u mene moje najvrednije blago.
Prstima bih prepoznavala svaku crtu ti na dlanu,
pa i nakon puno vremena udaljenosti,
madeži bi naši postali zemljopisni meridijani
u kojima bi se uvijek ponovno pronalazili radosno,
u bore smijačice umetali novu nadu.
Ne bih mjerila nemjerljivo, a očekivala bih nemoguće,
dane ti bojala u boje koje poželiš...
Raščešljavala grive tvojim vrancima,
tražila s tobom najfinijie mirise i okuse,
istraživala sve četiri strane svijeta....
Ali
ako ćeš izazivati moju vjernost,
pokazati da se u tebe ne mogu pouzdati,
tražiti od mene, ljubavi,
da bosonoga na snijegu
bezrazložno se žrtvujem umanjujući time svoju sigurnost
iza mene ostati će samo moja divlja put,
nepomirena strast za životom,
tek moj zločesti rep
Post je objavljen 06.02.2010. u 21:50 sati.