"Kršćanin je čovjek koji svoju sreću, svoj spas, svoju pravdu ne traži više u samom sebi nego samu u Isusu Kristu. On zna da ga Božja Riječ u Isusu Kristu optužuje i onda kada on svoju krivicu ni najmanje ne osjeća, te da ga Božja Riječ u Isusu Kristu oslobađa i opravdava, ako on ni najmanje ne osjeća svoju pravdu. Kršćanin ne živi po sebi samome, po vlastitoj optužbi ili po vlastitom opravdanju, već na temelju Božje optužbe i njegova opravdanja. On živi u potpunosti po Božjoj Riječi, u vjernoj podložnosti Božjem sudu. On živi po tome optužuje li ga ili opravdava Bog. Smrt i život kršćaninovi nisu uključeni u njemu samome, već on nalazi i jedno i drugo u Riječi koja mu dolazi izvana, u Riječi Božjoj njemu upućenoj. Reformatori su to opisali ovako: Naša pravda je „tuđa pravda“, pravda koja dolazi izvana (extra nos). Time su izrekli da kršćanin zavisi od Božje Riječi koja mu biva govorena.. On je okrenut prema vani, prema Riječi koja mu dolazi.. Kršćanin u potpunosti živi od istine Božje Riječi u Isusu Kristu. Pita li ga se. Gdje je tvoj spas, tvoje blaženstvo, tvoja pravda, on nikada ne može ukazati na sebe, već na Riječ Božju u Isusu Kristu, koja mu dosuđuje spas, blaženstvo i pravdu...
...Zbog toga kršćanin treba kršćanina koji će mu kazati Božju Riječ. Uvijek iznova on ga treba, kada je u neizvjesnosti i kada klone. On, naime, sebi, iz sebe sama, ne može pomoći, a da se pri tome ne prevari u istini. On brata treba kao nosioca i navjestitelja božanske spasonosne riječi. On brata treba samo zbog Isusa Krista. Krist u vlastitom srcu je slabiji od Krista u bratovoj riječi. Onaj je neizvjestan, ovaj je siguran. Time postaje cilj svake kršćanske zajednice jasan: Kršćani jedni druge susreću kao nosioce spasonosne poruke. Bog im, kao takvim, dopušta da se okupe i daruje im zajedništvo."
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 22-25.
Post je objavljen 06.02.2010. u 22:42 sati.