nekako sam s smiješkom na licu. ne da se opisat.
coldplay u pozadini čini me jačom.
i sanjala sam nešto pretty strange. kao da su uloge već odavno podijeljene.
a moja je da pomažem ljudima. mamim im osmijeh na lice. kes :D
fale mi ljudi koji su sad u zagrebu. i što ne mogu moju barbs zagrlit za rođendan. i što od svih onih planova u mojoj glavi da im pobjegnem malo nema više ništa. ni u glavi,ni novčaniku.
negdje sam pročitala da se čovjek procjenjuje po tome kakav je prema neprijateljima. e pa ja im se odsad smiješim. s figom u džepu naravno ;)
yammat.
Post je objavljen 06.02.2010. u 19:28 sati.