Duboko mi se u sjećanje usjekla jedna tv emisija o sljednicima iscjelitelja Brune Gröninga koji je relativno mlad, s 53 godine, morao umrijeti. Pred smrt je rekao da s njime ne odlazi moć iscjeljenja jer ona ostaje onima koji će to slijediti vjerujući da je iscjeljenje moguće ako se u njega (u iscjeljenje) vjeruje i bolesnik želi ozdraviti.
Bijaše to emisija „Na rubu znanosti“ onoga Krešimira Mišaka koji u svoje emisije dovodi doista rubne stručnjake, ali vrlo uvjerljive. Ovoga puta nije doveo stručnjaka, već izliječenu ženu od koje su već odustali liječnici našega zdravstvenoga sustava kojega je po novim regulama ustanovio četvrti jahač hrvatske apokalipse, Andrija Hebrang. Žena je bila gotovo oduzeta bolujući od menadžerske bolesti u fizičkom smislu. Nije se mogla gibati. Sve je krenulo od kralježnice, ali suprotno od onoga sindroma beskičmenjaka. Godinu-dvije na bolovanju, požalila se svojoj prijateljici, vjernici. Ova ju je pozvala na predavanje u kluba Brune Gröninga. Ja sam ateist i ne vjerujem u takvu terapiju opravdavala se menadžerka. (Ovo je i dokaz da dva suprotna svjetonazora mogu imati zajedničku crtu - prijateljstvo. To je, vjerojatno, ono – ljudsko.) Nema veze, ako ti bude dosadno, slobodno odeš, reći će prijateljica.
Kada su njih dvije stupile u prostoriju za terapiju i ugledale voditeljicu menadžerica je osjetila opuštanje. Nakon nekoliko rečenica voditeljice osjetile su se u prostoru pozitivne vibracije koje su ju prožimale tijekom predavanja. Vrijeme nije bilo primijećeno, ta dimenzija je nestala, htjede reći oboljela. Odlazila je redovito na terapije i ozdravila je za nekoliko mjeseci. Liječnici i njeni suradnici na poslu bili su zatečeni. U toj tv emisiji sažela je svu terapiju na jednu rečenicu; morate vjerovati u ozdravljenje i buditi se s pozitivnim razmišljanjem. S pozitivnim mislima. Ta žena je i danas ateist, ali vjeruje da postoje kozmičke sile koje mogu utjecati na svačije zdravlje, ako ih ima tko usmjeriti i, naravno, ako ih netko želi primiti.
Ova je žena htjela reći, uostalom kao i mnogi stručnjaci, da i fizičke boljke dolaze iz mozga, radi mentalnog poremećaja. A mentalni poremećaj nije teško doživjeti. Dovoljno je da vas cijenjena ili voljena osoba povrijedi, ponizi ili napusti, i sve vam pođe po zlu; od jutarnjih negativnih misli, dnevnih frustracija do noćnih mora.
A dnevne frustracije dolaze s ruba znanosti, s ruba pameti i s ruba naše demokracije. Eto, Ivu Sanadera nije napustila voljena osoba, njega smo svi voljeli; od Jadranke, preko barba Luke i Šeksa - do pučana. Njega je napustila samo sreća. I to zbog bahatosti i kukavičluka. Jer sreća prati hrabre. Možemo mi sada naklapati kako su ga primorali Europljani, slušati bljuvotine Šeksa, Jandrokovića ili Hebranga, ali Sanader je pao od neizlječive bolesti koju ni kozmičke sile ne mogu izliječiti. Mogao je ići i na predavanja sljedbenika Brune Gröninga, ništa mu ne bi pomoglo jer on ne može više pozitivno misliti ni u bilo koje doba dana i godine. On je zatrovan HDZ-ovom ideologijom, opijen moćima vlasti, bahat i lijep. Načeo ga svojedobno Mislav Bago kada je onako mrtav-hladana uporno ponavljao jedno te isto pitanje, a ovaj nikako da odgovori. Slomila ga je ta emisija i od tada je počeo njegov pad. Zato će Mislav Bago zauvijek ostati hit novinar HRT-a.
Kako je Sanader (na sreću) napustio svoj narod u najtežem trenutku njegove novije povijesti, tako je pokušao i Lino Červar, još jedan HDZ-ovac, napustiti svoje društvo u najnezgodnijem trenutku. Pred polufinalnu utakmicu naše rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Austriji. Da taj nehumani čovjek nije tako postupio možda bi Hrvatska i postala prvak Europe, premda dosegnuti finale na takvom natjecanju nije uspjelo nikomu do - nama i Francuzima. Fantastičan uspjeh ali, zar ne bi htjeli do kraja? Tu se preprečio jedan Lino Červar koji je, doduše, puno napravio za hrvatski rukomet, ali je podlegao bahatosti svojega ega i svoje stranke.
U jednoj otvorenoj emisiji Radio Sljemena jedan je slušatelj postavio svima nama pitanje: da li je potez Line Červara u presudnom trenutku na europskom prvenstvu Sanaderov sindrom, ili je potez Line Červara Sanaderov poučak? Pitanje kojega treba shvatiti ozbiljno i predvidjeti tko je sljedeći.
Drugi slušatelj ispričao je anegdotu: Premijerka i ministar financija raspoređivali su dodatna sredstva iz proračuna. Dječjem vrtiću za standard dodati još pet tisuća, a lepoglavskoj kaznionici pet milijuna, odluči premijerka. „Zašto tako velika razlika?“, pita Šuker. „Pa zar ti misliš u dječji vrtić kad napustiš Vladu“?, odgovori protupitanjem Jadranka.
Post je objavljen 07.02.2010. u 07:00 sati.