snijeg zgusne prozore
moji se vidici šire u horizontu svijesti
bože koliko me guše glasovi koji ostaju za mnom
zašto odzvanjaju u noćnim krajolicima
ispuštam crvenilo licu
da nitko ne zamijeti bol koja me udara lijevom rukom
u lijevo srce
u lijevu dušu
u lijevi pokret
u sve lijevo
u sve divlje i nemirno u meni
snijeg gusti
sve ću rastjerati
svima ću zaprijetiti
samo da ne ostanem ovako gladna življenja
ovako gladna običnih kavana i glasovira
običnih koraka što odzvanjaju ulicama
ovako gladna
ovako ostavljena okružena ljudskim oblicima
bože ovako sama sa svima
Post je objavljen 06.02.2010. u 15:28 sati.