Marketing
Napokon koncert - Australian Pink Floyd Show
Pink Floyd je odavno postao institucija koja živi sama za sebe. To se dokazalo i sinoć na koncertu Australske grupe Australian Pink Floyd Show (APFS).
Dvorana se lijeno punila Splićanima i pred sam početak koncerta bilo je poprilično slobodnih mjesta. Mnogi su došli kad je predstava već dobrano započela, a započela je sa “Dark Side of Moon”, albumom koji je obilježio sedamdesete i postavio produkcijske standarde koji i dan danas teško da mogu biti dosegnuti.
Uvod je bila kompozicija “Speak to Me” koja je prešla u “On the Run”. “The Great Gig in the Sky” nam je predstavio briljantnu prateću pjevačicu koaj je dobila prve ovacije na koncertu svojom vokalnom izvedbom. “Time” je dobio svoje mjesto na listi uz glasno odobravanje publike
Animirani vodič na platnu iznad pozornice najavljivao je sljedeči set. Bio je to album “Wish You Were Here” . “Shine on you crazy diamond” ga je otvorio i publika je odmah prihvatila. Welcome in Machine je slijedio, a ja sam na trenutke imao problema sa spoznajom da ovo ispred mene ipak nisu pravi Pink Floyd.
Završni dio prvog dijela koncerta počeo je sa “Pigs on the Wing” i završio sa “Sheep”, sa albuma “Animals”. Perfektna izvedba, svaka nota poznata i unaprijed očekivana. Zvučna slika dovedena do savršenstva.
Najavljujuči pauzu od 20 minuta, band se povukao ostavljajuči nas u nedoumici, šta dalje?
Manje više svi favoriti su bili odsvirani, malo tko je bio spreman na ono šta je slijedilo nakon pauze.
U velikom stilu drugi dio je otvorila Astronomy Domine, čudesna obrada koja možda i ukazuje na put kojim će reproduktivna muzika krenuti u budućnosti, kad će opstanak tribute grupe ovisiti o njihovom doprinosu a ne samo pukoj reprodukciji. Za ovu izvedbu samo jedno – bravo !
I kad smo promislili da je (nažalost) vrhunac večeri iza nas, došao je dugo očekivani trenutak – Set the Controls for the Heart of the Sun. Predivna (Watersova) obrada floydovskog klasika koja je ostavila malo sumnje u maštovitost i uigranost APFS. Koncert je tutnjio prema svom finalu iako ni tada nije bilo jasno kako će završiti jer do tog trenutka su već dva vrhunca večeri bila za nas.
Očekivano, Another Brick in the Wall je podigao dvoranu na noge i ovacije su bile neizbježne.
Još jednom sam sebe morao uvjeravati da ispred sebe nemam prave Pinkovce.
I kad se činilo da se koncert majstorski privodi kraju, došao je trenutak za kojeg je malo ko znao i očekivao u ovom obliku i snazi. One Of These Days, monstruozna obrada koja je napadala sva čula i ostavljala malo mjesta za bilo šta drugo osim potpune predaje punoči zvuka i snazi koja je dolazila sa pozornice.
Bez riječi .
Istinski vrhunac večeri.
Privodeči koncert kraju, na red je došao nastavak “Wish you were here” U dvorani je došlo do čudesnog momenta. Nakon provale oduševljenja uz prve taktove, publika je zapjevala i pratila melodiju sa pozornice.
Čudesno, lijepo i bezvremenski.
Grupa je izašla na dugo traženi bis sa Comfortably Numb. Ponovo izvanredna izvedba, ponovo savršena uigranost i da ne spominjem razglas kojeg se rijetko kad i gdje moze čuti.
Zamjerke. Malo i u poređenju sa općim dojmom, minorne. U stvari mogle bi se uputiti soundboardu, trebalo im je skoro 15-ak minuta da nam isporuče punokrvni zvuk i nakon toga je prošlo još neko vrijeme dok nisu smjestili ritam sekciju na mjesto koje joj pripada u zvučnoj slici koja nas je obasipala. Ostatak koncerta, a pogotovo drugi dio, razglas je bio savršen. Isto tako, kad se govori o zvuku treba spomenuti i izvanredni light show koji je stvarao Floydovski ugođaj.
Šta reči na kraju. Split je napokon doživio jedan punokrvni koncert. Mogu se usuditi reči, prvi nakon skoro 25 godina kad su su Dire Straits održali prvi koncert svoje turneje Brother in Arms. Osim toga, pomalo sam se bojao, s obzirom na loš odaziv na koncert Roberta Planta na Prokurativama, da bi isto moglo biti i na ovom. Na sreću, prevario sam se.
Sa svoje strane Australci su isporučili vrhunski koncert kojeg se ne bi posramili ni orginalni Pink Floyd.
Zaključio bi ovaj članak sa ponovnim pozivom na gostovanje jer dobroga nikad dosta.
Post je objavljen 06.02.2010. u 13:04 sati.