Trenerica najavljuje tango i ponavlja korak koji smo prošli put savladali. Ja zbunjena...zbunjenija nego inače...komentiram da ga prvi put vidim! Napominje mi da smo već učili taj korak..Pokušavam se prisjetiti, al' ne ide. Na kraju zaključim da očito "nisam bila na satu" :-)
Ona uporna : " Ma bili ste, pa prošli petak smo to učili!"
Da je skinem s vrata, rekoh..."aha! "...
Poslije partneru na uho šapčem..." Ja prvi put plešem ovaj korak! Ne sječam se niti jednog detalja..."
Partner se slavodobitno naceri: " Heheheh...stariji sam od tebe a memorija me bolje služi! "
Na to sam mu važno predložila : "E...ali, aj' me pitaj nešto iz djetinjstva!!! " :-)
Godine uzimaju danak! Skleroza, očito, pleše neki svoj tango! Jedino što me tješi, je to da se ne sječam ničega ni iz djetinjstva...
Možemo se mi trsiti da smo mladi duhom, kol'ko hoćemo...ali, pola stoljeća je pola stoljeća...kol'ko god mi o tome šutili :-)
Post je objavljen 06.02.2010. u 08:46 sati.