Marketing
„NE PATIM VIŠE ZBOG LJUBAVI“: Lucia Etxebarria
E,dragi moji...evo kaj vaša vidra radi ovih dana....čita već pročitano;))))
Al to je onaj tip knjige za ispod jastuka...kojeg pročitate svakih pola godine i uvijek otkrivate nešto novo....
Jer jesam...javno priznajem....ja sam emotivni ovisnik....ukoliko ne osjećam neku vrstu emotivnog uzbuđenja, može mi se učiniti da sam čak i tužna, praznaaa....o daaaa;)))))
“Ljubav,znatiželja,prozac i sumnje“, „Mi koje nismo kao druge“, „O svemu vidljivom i nevidljivom“, „Sasvim obična ljubavna priča“, „Djela ljubavi i užitka“.....Zvuči li poznato!!? A ako vam još i otkrijem da je navedena djela osmislila i napisala jedna od najprovokativnijih španjolskih autorica današnjice, čija se djela gutaju u jednom dahu,užurbano se prevode na dvadesetak jezika diljem svijeta?
„Ne patim više zbog ljubavi“, samouvjereno poručuje Etxebarria,
povjeravajući nam u svom novom djelu kako je sama postala ovisnicom o ljubavi, što je i zašto je zbog VELIČANSTVENE NJE, morala podnositi,ili bar mislila da mora...
Etxebarria vam neće tu nešto muljati i izmišljati priče.
A tako ćete odjednom i sami osjetiti potrebu biti iskreniji prema sebi. Stvari treba uvijek nazvati njihovim pravim imenom.
Ali nikad bez barem malo dobrog crnog humora!!!!
“Godinama nižeš emocionalne tcunamije zbog kojih ti je samopouzdanje dva stupnja ispod Kafkina? Ili si imao/imala samo jednu vezu koja je bila krcata usponima i padovima, svađama i pomirenjima, pa si prisvojio/prisvojila onu poznatu Katulovu rečenicu koja kaže: „Ne mogu živjeti s tobom, a ni bez tebe?“ Možda je tome tako, nagađa Etxebarria, jer ne razlikuješ ljubav od posjedovanja, seks od ovisnosti, ucjenu od pažnje i nametanje od nježnosti..“
Puno smo toga htjeli nehtjeli pokupili odgojem, usvojli smo nehotice mnoge društvene sterotipe, o primjerice, ženskoj intuiciji ili nedajbože urođenoj, ženskoj toleranciji, odnosno muškoj aktivnosti,prevrtljivosti i dominaciji.. Istovremeno, mediji nas sustavno guše, zatrpavaju i šopaju slikama romantičnih ljubavi i presretnih parova..
Možda onda i nije čudno zašto smo izgubljeni, usamljeni, zbunjeni i toliko ovisni o veličanstvenoj njoj s velikim lj i zašto tako zbog nje često i nepotrebno patimo.
Zbog ljubavi se ne pati. Pati se uglavnom zbog krive procjene i povrijeđene taštine...Crnohumorna, autobiografska, kritična, psihoanalitična, filozofska, poetična, ona se ovdje obraća podjednako i ženama i muškarcima, jer ovisnost o ljubavi nije nužno žensko obilježje.
I homoseksualci i lezbijke mogu biti emotivno ovisni.
U Kini vam se recimo teško može dogoditi da patite zbog ljubavi. Tamo je bitnije poštovanje. Naše je zapadnjačko društvo napučeno, kaže ona, ovisnicima o ljubavi.
„Ili bolje rečeno, ovisnicima o određenom tipu ljubavi, koji nema nikakve veze s idejom o zdravom, slobodnom i dogovorenom odnosu u kojem se dvije osobe poštuju, već sa iscrpljujućom i mučnom spletkom koja nanosi štetu emocionalnoj dobrobiti i naposljetku zdravlju i tjelesnom integritetu osobe. U tom smislu ljubav je najteža droga.“
Sjećanja su divna stvar....oni zaostali kamenčići u našim cipelama koji nam smetaju dok hodamo...zaljubljenost...oni fini trnci, lebdenje na oblaku od svile...ježenje...kao i stihovi koji izađu iz nas kad poput omamljenih mušica glavinjamo i tražimo spas...
Al mi, ponekad i smiješni ljubavni junkyji posebno smo „zakvačeni“ na iluziju ljubavne vječnosti i trajnosti osjećaja.
Nemoguće po definiciji. Zapamtite. Otrijeznite se.
A ako više niste u stanju voziti avion, barem uključite automatsko pilotiranje!!!
Ljubav je prolazna i baš po tome jedinstvena.
Nemojmo se zavaravati!!!
Ako osjećate da ste u ime nje spremni podnijeti brojne žrtve i odreći se čak i dijela svoje osobnosti....to nije ljubav..to je emotivna ovisnost..a ona se može ublažiti bar, saznanjem i davanjem pravih imena osjećajima koji nas preplavljuju s vremena na vrijeme.
Post je objavljen 05.02.2010. u 22:47 sati.