Imam 113 kilograma i najneodgovorniji sam čovjek na svijetu, znam da moram promijeniti svoje navike, ali ne želim se odreći svega onoga što mi je slatko i zato opet počinjem tu s pisanjem, s ciljem da sam sebe na svakom koraku podsjećam na cilj koji sam si postavio. Da više ne izgledam kao golub gušan. A stvarno je bitno da se na svakom korako podsjetim, jer tako je lako skrenuti s puta. Čitao sam malo prethodne postove, pa sam vidio da nisam predstavio ovo svoje virtualno igrališe..nazvao sam ga 'ladovina, jer mi je super ta riječ, a sjećam se da sam u jednom od onih razgovora šbbkbb, kada smo nekako došli do imanja birtija i restorana, zaključio da bi se moj zvao 'ladovina. A obzirom da ova moja priča ima malo veze s hranom, naslov 'ladovina mi se učinio prigodnim.
Cilj je od sada na dalje, svaki obrok konzumirati u smanjenoj količini, hahahahahahahahahahahaha.....ipak, ima nade, jer ne najavljujem restrikcije i prohibiciju, nego samo da izbacim uživanje u traženju repete. Već vidim kako me ukućani čudno gledaju kad se nakon jednog tanjura graha ustanem od stola. Ili ako nekoga sretnem u trčkaranju prema Sopotu.
Post je objavljen 05.02.2010. u 21:44 sati.