Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goransafarek

Marketing

Andamani!

uspjesno smo zavrsili Andamanski dio ekspedicije i
danas putujemo brodom nazad na kopno (put traje 3 dana pa ce to sigurno
biti jos jedno nezaboravno iskustvo).

Nakon toga, umjesto za Indoneziju, putujemo na Sri Lanku 12.1. Naime,
oko Bozica je blizu podrucja Mentawai u koje smo trebali ici, bio jaki
potres pa se nas put iz tehnickih razloga odagadja...
Kao sto pretpostavljate, svi smo zivi i zdravi. Za Novu smo bili na
plazi pod palmama, a zadnjih dana smo malo razgledavali i koraljne
grebene.
u nastavku slijedi izvjestaj s puta :)!



Naš razlog za dolazak na Andamane nije zbog uživanja u prelijepom krajoliku već posao. Istražujemo
opet vodozemce. Možete reći dosadno, ali teško je švrljati po različitim poljima pa je većina
znanstvenika specijalizirana na određena polja.

Cilj nam je napraviti popis vrsta vodozemaca i gmazova ovog područja. Napravljeno je do sada svega
nekoliko sporadičnih istraživanja i zabilježen je tek manji broj vrsta. Za razliku
od ostalih lokacija gdje smo do sada bili, Andamani ne vrve vrstama. Ipak su prilično
udaljeni od najbližeg kopna. Već su Nikobari na jugu bliži Sumatri te
udomljavaju više vrsta. Kako su vodozemci uglavnom aktivni noću, tako i mi često
radimo navečer. Oboružani smo svjetiljkama, premazani repelentom, oprezno
probijamo put kroz džunglu. Jednom smo krenuli u džunglu danju i vraćali se po
mraku i teško se snalazili. Srećom, imali smo GPS i pratili put kojim smo
došli. Eto, što su današnji razmaženi istraživači. Tražimo dakako i danju ili
barem istražujemo mogućnosti za kasnije.

Jedan od glavnih ciljeva ekspedicije je istraživanje krošanja drveća. Poznato je da tropske kišne šume imaju
posebno razvijene „gornje katove“. Zato istraživanje samo prizemlja šume ne
daje pravu sliku. Na Madagaskaru primjerice polovica vrsta žaba živi, raste,
hrani se i razmnožava upravo na drveću ili grmlju. Na Andamanima nije
zabilježena nijedna arborealna (koja živi na drveću) vrsta žabe. Da bi saznali,
moramo se popeti gore. Veliki je problem što se većina stabala grana tek na
nekoliko metara nad tlom pa se nije moguće popesti kao kad se penjemo na
trešnju kod susjeda. Moramo koristiti donekle modificiranu alpinističku opremu:
pojas, karabinere, uže, kacige, ATC...imamo posebnu spravicu za penjanje– ascension? (penjalica). Te spravice u
obliku ručki mogu gore, ali ne i dolje te sprečavaju pad. Dakako, netko mora
dolje osiguravati. Malo-pomalo, stiže se gore do prve grane i onda osigurava
neovisno sa drugim trakama ili užadi. Može se stoga ostati gore po volji.

Nakon napornog dana vraćamo se u našu istraživačku stanicu ANET-Andaman and Nicobar
Environmental Team. Ovdje spavamo, jedemo, ali i dalje radimo. ANET je
organizacija za istraživanje i zaštitu otočja. U knjižnici imamo struju, čak i internetsku
vezu zahvaljujući satelitu. Ima i lijepa kolekcija knjiga, što stručnh što
popularnih. Hrana je osnovna, prava indijska kuhinja,dakle s mnogo začina. Jedva
smo namolili kuhara da barem malo smanji količine čilija jer je za nas takva
hrana preljuta. Indijci se dakako ne mogu načuditi kako mi bljutavu hranu
jedemo. Spavamo u kolibama na stupovima (pilotima), odnosno stupovima. Ima ograda, ali ne i
pravih zidova tako da je noću lijepo friško, inače bi se lijepo skuhali. Dakako,
kreveti su zaštićeni od komaraca i ostalih „gamadi“ mrežama. Ipak, koji komarac
tu i tamo zaluta i napravi kaos. Inače, neprestano se češemo od silnih ugriza. Srećom,
uzimamo antimalarike pa tim nadam se izbjegavamo malariju.


Post je objavljen 04.02.2010. u 17:54 sati.