glazbala se njišu od stajanja,hodnik je već sasvim teško probavljiv,
stalno me udaraš laktom o rebra,pa se duboko nasmiješiš,kao da ćeš zadržati dah i zaroniti ispod parketa.
violina puca po šavovima,opet se grlimo.
klavir je raštiman,umjesto njemu ugađaš meni.
sladoled je modre boje,nebo se zeleni,sunce smo načinili od ljubavi.
ispreplićemo prste i snove,planove i mogućnosti.
ništa nije trajnije od tvog blještavog džempera.
upozoravaš me na riječi,one zabranjene i one pogodnije.
razaraš me toplim dahom tvoje lijeve strane bića.
hrastovina ispušta mirise jeseni,vraćamo se u boje naše sobe,
mirnoća se lijepi za nepce.
gladna sam,
ti si uvijek gladna čitanja,
diktira u kameru,
da nam ostane za jedno drugo postojanje pod stolovima,
kao kad sam bila dijete,odgovaram mu.
zakopča patentni zatvarač,označi novu stranicu,ispusti čajnik u sudoper,
pa se glasno opomene.
pokrivač utone u njegovu kožu.
i dugo dugo ne čuje se ništa.
a onda jutro odzvoni budilica.
Post je objavljen 04.02.2010. u 17:27 sati.