-Striče Drago – obraća se Ivica mome prijatelju umirovljenom profesoru – jeste li čuli prijedloge, da se predsjednik Republike Hrvatske više ne bi birao općim izborima – kao do sada – nego bi ga imenovao Sabor ?
-Jesam. No to ne vodi napretku..
Sve je manje birača na glasovanju
-Zbog čega se javljaju takovi prijedlozi?
-Neposredno opravdanje je sve manje glasalih birača. – glasno razmišlja Drago. – Meni se čini, da je to tako zbog porasta nepovjerenja među stanovništvom, da je odlaskom na biralište uopće moguće utjecati na pozitivne promjene u društvu. To je zbog postojećeg izbornog sustava na parlamentarnim izborima, gdje se kandidiraju uglavnom političke stranke – ili samostalne ili u koalicijama. Nakon utvrđenog broja osvojenih glasova u pravilu se od „vrha“ lista odbroji osvojeni broj parlamentaraca i njihovih zamjenika.... Međutim, vodstva stranaka ili koalicija mogu taj poredak mijenjati...
To je već jedan oblik manipulacije s demokracijom, kao oblikom „vladavine naroda“. Drugi oblik manipulacije su moguće „poslijeizborne koalicije“, kada opet vodstva stranaka „pomiješaju karte“, tako da nekim biračima ispadne, da su dali svoj glas osobama, za koje inače nikada ne bi glsovali...
Kako povećati broj aktivnih birača
-Kako bi se moglo potaknuti građane na veću izbornu aktivnost? – zanima i mene i Ivicu.
-Mislim, da bi u tome pomogle neke promjene oko izbora. Jedna od njih bilo bi ukidanje postizbornoga koaliranja. Ali to bi onda zahtijevalo veći angažman u predizbornim aktivnostima... Rad Sabora bi bio teži i nesigurniji. Teško bi se ostvarivala „saborska većina“...
Trebalo bi propisati minimalni postotak glasalih, da bi izbori bili valjani i da se ne moraju ponavljati. Građanima bi trebalo u pripremama za izbore detaljno razjasniti, da provođenje izbora i njihovo eventualno ponavljanje nije besplatno, nego da ide na trošak državnoga proračuna, dakle plaćaju ih građani umjesto, da se potrošeni novac utroši za nešto korisnije...
Za takove izbore trebali bi se provoditelji više potruditi – da ih ne treba ponavljati – a to baš ne bi bilo komotno...
Kako je to bilo kroz povijest
U „pećinskom razdoblju“ u malim rodovskim zajednicama baš i nije bilo nekih izbora i demokracije. Najjači i najsposobniji član zajednice jednostavno se nametnuo za vođu... Pretendenti bi „izbor“ riješili najčešće tučnjavom...
Udruživanjem rodovskih zajednica zbog veće sigurnosti i obrane stečenih dobara, zajedničkog vođu vjerojatno su između sebe birali rodovski starješine. Oni su „najbolje znali“, tko njihovim zajednicama najbolje odgovara...
U robovlasničkom i feudalnom društvu od vremena do vremena potlačena raja morala se pobunama - prolijevajući krv i svoju i svojih tlačitelja – boriti za svoje dostojanstvo i za svoja ljudska prava... Neuspjele pobune završavale bi raznim oblicima diktature.
Kakove su prognoze za budućnost
U svim društvenim razdobljima uvijek bi se našli pojedinci ili skupine ljudi ili velikih naroda sklonih diktaturi nad nekom skupinom ljudi ili nad nekim manjim narodom... I naš narod, naši predci stoljećima su bili u potlačenom položaju.
Zbog toga ne čudi pojava „crnih prognoza“ za budućnost. Takovu „vidi“ i David Icke, koji na osnovi današnjih izbornih pravila, koja rezultiraju povećanom apstinencijom birača na „demokratskim izborima“ predviđa, da bi to opet moglo dovesti do jednog oblika diktature širokih razmjera...
Post je objavljen 04.02.2010. u 17:28 sati.