... moglo bi ti se i ostvariti.
Mrzim poslovice, ali ova je baš prikladna jer nemam neki pametniji naslov.
Već neko dugo vrijeme maštam o tome da radim na jednom projektu. Sve vezano uz taj projekt je toliko daleko iznad mojih mogućnosti da su me i najdraži uvjeravali kako nemam šanse i da su to puke maštarije. Povjerovala sam naravno i nisam više toliko maštala o suradnji koliko mi se dopala jedna od osoba uključenih u projekt. Platonski, naravno, u smislu u kojem mi se dopada Tina Fey ili već neka od tih mojih „ženturača“ kako ih Kika naziva.
Do preokreta je došlo relativno nedavno kad smo surađivale na nečem desetom, jednom humanitarnom događanju, i među nama je kliknulo. Kliknulo u smislu da smo se nastavile dopisivati na chatu, sms i fejsu, gotovo svakodnevno. Ona je znala čime se bavim ali o tome nismo uopće pričale. Pretpostavljala sam zbog toga što smo obje svjesne toga da su stvari takve kakve jesu i da smo i ona i ja limitirane time na čemu trenutačno radimo. Istina, zvala je ona mene nekoliko puta na kavu, što sam odbijala uporno... najviše zbog toga što mi se zbilja sviđa i što me bilo strah da ne ispadnem ovakva ili onakva, odnosno iz straha da joj se ne svidim... jebeno mi fali samopouzdanja, to smo i danas zaključile.
Onda me prije par dana ponovno zvala i doslovno molila da se nađemo jer treba moju pomoć i savjet, nije rekla oko čega. To naravno nisam mogla odbiti, dobrica kakva jesam, hihihi. Zbog putovanja, od dogovora do danas je prošlo skoro tjedan dana i cijelo to vrijeme sam glavu razbijala time zašto ona mene treba, koje je to područje gdje ja njoj mogu biti od koristi. Uh, mrzim ovako pričati u šiframa ali ona visi na netu cijele dane i noći, to prije nisam znala, pa me frka da ne vidi ovo. Bar ne još. No, dalje, da, bilo mi je čudno zašto bi tražila poslovni sastanak ali eto, otišla sam.
U peti mi nije bilo da bi me pozvala, vrlo izravno, da surađujemo. Na onom projektu o kojem sam maštala mjesecima. I ne samo da surađujemo nego da meni nudi glavnu ulogu u projektu. Sasrala sam se. To je i očekivala tako da smo si dale tjedan dana da razmislimo, da ona složi neku viziju kako sve skupa vidi a i da ja osmislim završetak ove faze projekta i njegov nastavak. S time da u tih tjedan dana mora i riješiti razlaz s bivšom osobom na ovoj poziciji, koja je, uzgred budi rečeno, osoba broj 1 u ovom poslu. Poslu od kojega sam ja itekako odlučila odustati jer nemam snage ni volje, a nisam u skoro dvije godine rada naišla na jedan dobar razlog da ostanem tu gdje jesam jer me ljudi nerviraju, situacije također i sve skupa mi je postalo veliko opterećenje, pa sam Boga molila, doslovno, da mi da neki signal, nešto za što bih se uhvatila i dala svemu smisao.
Fatalna (pretpostavljam da ću još o njoj pisati pa neka bude Fatalna od sada) mi je sam Bog poslao! Još ne vjerujem svojoj sreći. Zbilja. Oni od vas koji znaju / misle da znaju o kome pričam, nemojte imena spominjati ni tu ni na fejsu, molim vas. Fatalna fakat visi na netu više nego ja, što znači stalno.
Užasno sam sretna. Još užasnije se bojim. Toliko.
Post je objavljen 03.02.2010. u 20:20 sati.