Kolači s debelom korom
- Dobar dan šta je kako si.-
- E bok, a bilo je i boljih dana.-
- Lako mi je za dane ali su i noći bile bolje.- reče Ona.
A jesu li?
Evo uzmimo šezdesete minuloga stoljeća kad su ljudi isto ronzali, isto se govorilo kako političari rasipaju, isto se išlo vani trbuhom za kruhom, isto bi zamirisalo proljeće i procvjetala mimoza kad su počinjali mali maškari, isto im se davalo svašta a ponajmanje novaca. Ljudi su bili obzirni kao i danas i pazili da ne povrijede osobu dajući mu novce, mislim nemo'š davati ono što sva'ko ima jer je to uvreda pa i malih ljudi oću reć maškara.
A mi bi u maškare išli po danu i to nedjeljom da nas se vidi, nismo se stidjeli skupljati hranu i nismo išli noću kao lopovi.
Te smo godine svratili kod moga kuma da se odmorimo. Skinuli smo maske koje smo sami izrađivali i posijedali u krug potkupljenih nogu na guvno i brojili „lovinu“ a meni kum mahne rukom s prozora da dođem u kuću.
On je razgovarao telefonom sa svojim sinovima koji bijahu vani kako su to onda govorili, „u tuđinu“.
Bio je ozbiljan i žmirkao je pa bi rukom trljao oči, sigurno zbog duhana, a svaki put kad bi progovorio prvo se nakašljao kao da mu neki vrag smeta u grlu. Ni jednu rečenicu nije dovršio jer bi izgubio glas, mora da je bio puno prehlađen, tako sam ja zaključio.
Kuma nije razgovarala sa sinovima telefonom a svako malo bi joj se uzdahlo i bile su joj puno mokre oči, valjda od kapule jer je spremala ručak.
Ja sam sjedio i jeo kolače koji su bili na stolu a kad je kum završio razgovor rekao mi je da sve kolače odnesem vani svojim prijateljima jer njegovi unuci ne vole kolače oni su daleko. Onda nam je dao neke zelene novce pa smo to podijelili.
Eh, sada umalo da nekad i povjerujem u te bolje dane a opet vrati mi se misao kako mogu biti bolji kad su mladi masovno bježali vani da bi mogli prehraniti obitelj.
Sinoć mi se javio mlađi iz Njemčije gdje zarađuje kruh i kaže da je gore puno puno hladno i da rade vani na otvorenom a da mu je od svega najteže kad dođe s posla u unajmljeni stan spremiti sebi večeru jer je gladan a ne da mu se jer je umoran.
Ja sam mu rekao da nije to gore nego je ovo gore a on mi je rekao da neka uzmem globus pa ću vidjeti što je gore a što dolje.
E moj Kume nije tebe boljelo grlo, nisi ti bio prehlađen niti je Kumu kapula štipala za oči ali ipak je danas bolje jer se ne mora bježati preko granice. Danas moraš poći!
Post je objavljen 03.02.2010. u 17:23 sati.