Znam
Znam...
Da tvoje ruke sad` pletu sjecanje
Po njenom tijelu..
Da tvoje usne pjesma su koja je opija
I ulazi u svaku poru…
Da noc je bila bujica uzdaha
A jutro zamagljeno od dodira.
Znam..
Ja sam ponovno pjesnik boli
I prolaznik u snu na tudem jastuku..
Ja slikam nebo tamom
I u krilu mi pociva tuga..
Ponovno sam otvorila prozor osjecaja
I zagrlila prazno mjesto pored svoga uzglavlja.
Znam…
Cemu misli i bol u grudima
Kad moj put je posut bodljama
I neprohodan od zelja…
Kad svaki drhtaj samo je sjena
Koja uzalud zeli biti voljena…
Znam…
U snijegu ce ostati moji tragovi
I sa prvim dodirom sunca zablistati
Kao niska bisera na morskom dnu…
Dok niz obraz slijevaju se
I dalje potoci tuge …
Znam…
Jos uvijek cekam te…
Nada 03. 02. 2010
"Voljela je premda je nitko nije trazio da voli - prirodno, gdjekad neizbjezan udes, ali pun bola."
Charlote Bronte - Shirlej
Post je objavljen 03.02.2010. u 09:39 sati.