Marketing
Deep inside I will always stay a child who just wants to be loved
Osjećam se sretno. Slobodno. Ispunjeno.
Ne, nisam se zaljubila niti našla dečka, ako vam je to prvo palo napamet. Ne bih čak rekla ni da sam prešla preko svega, jer mislim da zapravo nijedan događaj u životu koji je imalo veći, ne možemo tako lako prijeći. I zar je uopće bitno? Ja se osjećam dobro. Onako kako već dugo nisam. I nije to ono 'uhvatilo me'. Nije to ono što biva izazvano nekim malim gestama nama dragih ljudi ili sretnih događaja. To je ... Uf. Te teške riječi. Predivan osjećaj, nekakvo unutarnje zadovoljstvo, možda malo čudno zvuči, ali: stanje duha. Nečime sam zadovoljna. Da li je to jer sam prešla preko nekih stvari, shvatila da je život jednostvno prekrasan, ili nešto treće? Ne znam točno. Vjerojatno sve po malo. Ali, opet, čemu ta pitanja i uzročno-posljedične veze? Osjećaj je predivan. Kada bi se svi barem tako osjećali.
Najljepše je što nije površan. Što bi značilo da ništa od svkodnevnih dobrih i loših događaja ne utječe na njega. On je negdje unutra i štogod bilo, ako uzmem dvije sekunde: udahnem i izdahnem, sve me prođe i opet se tako osjećam. Možda pretjerujem, ali zbilja: čemu postavljati pitanja? Oduvijek sam pitala: zašto? Kada? Čemu? Nikad nisam zapravo zastala, pustila sve što me muči i prepustila se... tom osjećaju. (Ako ikada nađem ime za taj osjećaj javim vam.)
Da li imam što pametno za reći?
Sumnjam.
koristio bih puno, puno deblji kist
i samo jarke i šarene boje
da napišem ime tvoje i moje
Da sam prazna glava, potpuno zdrava
ne bih više ništa učio za badava
samo onol'ko kol'ko mi treba
da još ostanem paf od tolikog neba
vratiti na početak
i biti onaj isti bahati dječak
ne bih forsiro neki ležeran stil
niti se trudio da uklopim
Moj svijet u ovaj svijet
moje snove u raspored
i riskirao bih svaki pokušaj
da zadržim taj osjećaj
samo za taj osjećaj
Počela sam pisati jer sam čitala stare posteve i kod nekih stala: uvau. Misleći: zar sam ja ovo pisala? S tim mislim na neke glupe stvari, ali i, što je malo sebično zapravo, na lijepe. Fascinantno je kako se kroz život, dan i raspoloženja mijenjamo. Samo se nadam nabolje. Usudila bih se čak reći, znam da se mijenjam na bolje. Možda se to ne može vidjeti kroz moje postupke, mišljenja i sl., ali imam osjećaj da napredujem, a kao dokaz bi možda bilo to neko unutranje zadovoljstvo.
Možda odrastam, makar to ne želim. Želim biti dijete: neopterećeno, zaigrano, nevino, iskreno, voljeno, nezahtjevno, nefilozofirajuće, jednostvno.
Nemoguće je ne odrasti, ali uvijek možemo zadržati ono malo djeteta što je ostalo u nama, zadržati ono svoje pravo najiskrenije ja koje zapravo jedino zna voljeti, jer samo je dječja ljubav ono što uistinu stoji iza riječi: ljubav
pozdrav
P.S. Sretan rođendan (sa ogrooomnim zakašnjenjem) želim svom dragom blogu, koji je 30.12.2009. navršio dvije godine!
Post je objavljen 02.02.2010. u 23:18 sati.