Tko je gospodin Tomo G. možda ćete se pitati?
Zapravo, kada bolje razmislim gospodin Tomo G. sigurno više nije među živima.
Već onda kada sam ga upoznala bio je poprilično star.
Doduše, po kosi se ne bi moglo zaključiti koliko ima godina jer je farbao kosu prirodnom nijansom smeđe.
Sličnom nijansom kojom je i moj djed pokušavao uvjeriti svijet oko sebe kako njegove wasser velne odolijevaju osmom desetljeću postojanom bojom.
Nije to bila nijansa poznatija kao "plava noć" da ne biste mislili, ona koju je pokojni Ivo Robić volio.
Ta nijansa crne koja reflektira plavo pristaje samo Winnetou i to u skroz mladim danima.
No kako sam obožavala Robića, a i dalje ga obožavam opraštala sam mu boju kose koju mom djedu nikada ne bih.
Ne, to je bila više nijansa kestenjasto smeđe, onak skoro pa prirodno.
Dakle, gospodin Tomo G. je po svemu bio poprilično feš gospodin, pogotovo uzevši u obzir njegovu inozemnu mirovinu.
To ga je poprilično uzdiglo na ljestvici poželjnih prilika za možebitnu udaju u očima nekih starijih gospođa.
Kada sam upoznala gospodina Tomu G. bila sam i sama petnaest godina mlađa, eto toliko je prošlo od našeg zadnjeg susreta.
Nekako smo se Roker i ja našli gospodinu Tomi G. u vidokrugu, a onda su zaredali susreti.
Gospodin Tomo G. volio je pričati o svom rodnom kraju iz kojeg je otišao put Kanade trbuhom za kruhom u jako mladim danima..
Ne sjećam se da li je pričao o obitelji, zapravo čini mi se kako je nije ni imao izuzevši nekih nećaka tamo negdje u Podravini.
Osim Podravine gospodin Tomo G. volio je pričati i o teškom poslu u Kanadi, emigraciji i uspjehu.
Vrhuncem vanjskog znaka uspjeha smatrao je zlatni pečatnjak s hrvatskim grbom na prstu.
To mu je nekako određivalo pripadnost tamo u Kanadi i podsjećalo ga na povratak rodnoj grudi.
Vrativši se, ali samo u posjet rodbini gospodin Tomo G. kratio je vrijeme odlascima na plesne večeri.
Večeri su počinjale buteljom crnog vina i diskretnim zurlanjem prema gospođama za susjednim stolovima.
Povremeno bi se zavjerenički nagnuo prema Rokeru i pitao ga za mišljenje o dobro držećoj udovici za nekim stolom?
Roker je pokušavao razabrati dobro držeću udovicu, ali gospodin Tomo G. već se prihvatio priča o emigraciji.
Voljela sam ga slušati, nekako se još nije predavao iako je prošao sedamdesetu.
Večer je tekla svojim tokom sve dok bend na bini nije zasvirao "Podravino moja mila".
Tada je gospodin Tomo G. počeo plakati.
Gledajući ga kako plače nisam ga ni pokušala utješiti.
Nekako me stislo u grlu i nisam mogla niša reći, kao ni sada iako je samo sjećanje.
Pitala sam se tada uz gospodina Tomu G. koliko je morala biti strašna tuđina i samoća u njoj?
Bilo je nečeg previše bolnog u tim suzama.
Sigurna sam kako gospodin Tomo G. više nije među živima.
Nadam se bar da počiva u svojoj Podravini koju je toliko volio?
Svaki put kada čujem tu pjesmu sjetim ga se, baš svaki put.
To je sjećanje koje je gospodin Tomo G. ostavio u nasljeđe, jednu pjesmu i suze za ostavljenom rodnom grudom.
Ja to sjećanje šaljem opet u svijet.
Post je objavljen 02.02.2010. u 19:55 sati.