Likovna radionica ovaj tjedan se pripremala za izložbu, odnosno prezentaciju raznih Močvarinih radionica
koje su se održavale ove jeseni i zime.
Bo, Lu, Mi, Ma, Mr, Candy i Ja pod vodsvom Ms
ovaj tjedan su do koljena bile u hameru, ugljenu i ljepilu. Ovako je to izgledalo:
Ponedjeljak - neozbiljno sastančenje u nepunom sastavu, ujedno i prvo druženje u novoj godini.
Loše spavam zbog sinusa.
Utorak - pomažem u izradi završnog rada fotkajući čarape koje pričaju. I igram se s mačkom.
Opet loše spavam zbog sinusa.
Srijeda - ozbiljno sastančenje u nepunom sastavu, kritika završnih radova, dogovor za nedjelju.
Sinusi me tlače.
Četvrtak - likovna radionica prelazi u druge medije, točnije na radio. Sudjelujem u pravoj
pravcatoj radijskoj emisiji (koju vode Bo&Lu) s vrlo rubnoznanstvenom temom.
Sinusi mi vrlo ozbiljno idu na živce.
Petak - foto kriza spriječena je zahvaljujući brzoj reakciji kvartovskog foto studija.
Radim kolač za izložbu. Mrvice keksa dospijevaju svuda, ali u puno manjem obimu nego za Novu godinu kad sam
radila isti kolač.
Subota - Otapamo fridž. Kolač za izložbu skladištimo u bunker auta, na ugodnih -3 po danu te
-9 po noći. Nakon laganini ručanja i popodnevnog druženja s Piano manom počinjem raditi na superjunačkom završnom radu. Tren posla, samo ga treba obojati, naivno mislim ja.
Tri do četiri sata kasnije rad je gotov.
Oko ponoći počinjem rad na petom radu.
Idem spavati u tri.
Nedjelja - sastanak u klubu u podne. Baš svi kasnimo. Razvrstavamo radove, dovršavamo nedovršene i pokušavamo sve estetski posložiti po zidovima. Zabrinuti smo što nas je jedna članica radionice otkantala bez ijedne riječi. Oko 16.30 zlo nam je od radova, patafiksa i selotepa i demonstrativno odlazimo na
ručak. Usrdno se molimo da će se radovi zadržati na zidovima jer nismo imali dovoljno patafiksa.
Ručam kreolsku pizzu, s račičima i umakom od kokosa. Zgutam ju u 20 minuta.
Dogovor je da se nađemo u 19.45 u klubu, ali naravno, kasnim.
Dolazi mi masa prijatela, i to na vrijeme, kako bi vidjeli to one night only prezentacijsko čudo.
Nisam uopće stigla probati tuđe kolače jer su nestali dok sam ja okolo slikavala. Minglam i trudim se da nitko
ne bude zapostavljen dok slušamo live etno i DJev izbor.
Nakon odličnog nastupa zlih bubnjara ekipa se razilazi. Neki ujutro rade, a neki su neispavani.
Ponedjeljak - spavam 5 sati. Dolazim u Močvaru već u 8.20. Dok Mi i ja skidamo radove za uspomenu
i dugo sjećanje, dečki čiste krš i lom od prethodne noći.
Nakon nešto malo ospremanja, gubljenja vremena, deserta i ručka liježem u 17.30.
Sanjam patafiks.
Post je objavljen 02.02.2010. u 11:15 sati.