Mogu pocet s vlastitim svjedocanstvom, jer covjek uvijek treba krenuti od sebe. Drzava, o kojoj se u mome domu najbolje govorilo, svakako bi bila Austro-Ugarska. Cini se da se imalo para, imalo se vremena za zajebavanje. Odmah dolazi Kraljevina Juga, kakva-takva, ali i dalje se cini da se imalo para i vremena za zajebavanje. Ovo su svjedocanstva najstarih. Onda slijedi neopisivo kmecanje za Hrvatskim proljecem, a sad je in kukat za samoupravljanjem, jer se sad opet cini da se imalo para i vremena za zajebavanje. Vidi se kak je koja generacija odumirala, tak je pojedina kmecidba nestajala, a dosla je nova. Malo je tragikomicno da su vjecno mladje generacije podrzavale starije u svojem kmecanju, odnosno uvijek se bezpogovorno prihvacalo kak se "bolje prdilo za Austro-Ugarske". Mene osobno neopisivo boli kurac za samoupravni period, smatram 1945.-1990. najvecim gubitkom vremena u povijesti Hrvata, iako slusajuci familiju, to bi definitivno trebalo biti vrijeme 1941.-1945. O periodu NDH u mojoj kuci se govori kao o otvorenom grotlu pakla u kojem sve otislo kvragu.
Ali mene fascinira to zivljenje u proslosti. Ta zalidba svake generacije za onim proslim. Npr. Pero Zlatar je maher u takvom preseravanju. Npr. ovo ultimativno govnarenje o NDH i poslijeratnom periodu, koje s cinjenicama ima veze koliko ja imam veze s debelim deviznim bankovnim racunom u Svicarskoj, dakle nema nikakve veze s realnoscu. Cemu pisati romansiranu povijest NDH koja ide kontra cinjenica (npr. Andriju Konca je ubila udbaska ekipa Joze Manolica u Bjelovaru, a ne u Zagrebu), ako je temeljna potreba drustva da se NDH rascisti i to na svim razinama. Iako je vecina povjesnicara i dalje zadojena neproduktivnim jugokomunistickim stavovima, nek neki vrag rade i prckaju po tom, ali mora li stvarno svaki jebeni dan uz Yutarnji izlaziti podlistak o fucking NDH? Ili vjecno preseravanje o zagrebackom Saloonu, dosadnoj kvazisminkerskoj maloj rupi u kojoj si trenutno cibonasi nemreju kupit pice, jerbo nisu vec dulje vrijeme dobili place, jerbo Bandic tesko oprasta Jelusicu dezertiranje.
Zvonko Spisic je npr. pjevac zagrebacke nostalgije poprilici sezdesete-sedamdesete. Tresnjevka-spika i sve tad kaj se zbivalo. Zagreb je bil puno manji neg danas, a i danas je objektivno jednomilijunsko selo, ciji se kapiciteti za izlazak, bez problema obidju, ak si motoriziran, u jednoj noci. Dakle selo. Zvonko Spisic (koji je btw. s Britvicem napisao "Zvona moga grada", jos uvijek cekam da dva Dalmatinca napisu kakvu kajkavsku popevku ovakog kalibra, hihi) ima cak pjevat o necemu, ali jebote, neki Zvonko Spisic iz moje generacije, kad se jednom primiri ova moja cudna generacija, o cem ce on pjevati? O Ludnici? O Pashi? O Alohi/Fontani? Ovdje svi sportski klubovi zive na staroj slavi. Dinamo na 1967. i na 1982. Cibona na osamdesetima, kao da je Drazen ziv. Badel Zagreb isto nije nist pametno napravil od devedesetih.
Svi nest drkaju po muzici osamdesetih. Trenutno Medvescak na Salati kao primarnu atrakciju izvodi ostarjele Nove fosile. Mogli su zvuc Crvene koralje. Na teveju subotom u udarnom terminu je Evergreen, dakle stara glazba. Jer nove, navodno, bas i nesto nema.
Opet se zivi za nekakva "dobra, dobra stara vremena". Koja ne postoje. Jer mi Hrvati smo cudne ptice koje vole cendrat za onim proslim. Umjesto da se bavimo trenutnim, mi sve trenutno guramo u proslo. Da se razumijemo, ja volim povijest, to mi je u krvi (hehe), ali svako bavljenje prosloscu se valjda treba raditi zbog sadasnjosti, a ne obratno.
Ja sam poprilicno zbunjen po tom pitanju. Sto ce ostat od ovog desetljeca? Stipini vicevi? Racanova neodlucnost? Sanaderov kriminal? Sto iz muzike? Devedesete su barem imale dance? Sto je tocno danas? Gdje smo mi danas? Jel' vrhunac hrvatske uljudbe postao biti odvaljen petkom, subotom i nedjeljom, pa ak ti se posreci, nest i povalis? A ako ima jos srece, redovno banki placat rate kredite? Gledajuci svoj zivot, moj prorocke sposobnosti su slabe, ali jel' fakat ovo sve od idelanog zivota za moju generaciju u tisuc ljeta sanjanoj hrvatskoj drzavi? Meni to bas i nije nest sve bistro, pa zato pitam vas. Jeboga sudba, jel' protutip zeljenog Hrvata Simona Gotovac ili Ava Karabatic?
Iskreno, zaboli me vise za tisucljetnu hrvatsku civilizaciju (a jos vise za tisucljetnu europsku civilizaciju u kojoj dominira sljam poput habsburskih isprdaka u obliku Nizozemske), fucka mi se za sjajnu proslost, iako ne odustajem od svog prgavog nacionalizma, ali kakav je smisao svega ako se non-stop drka po proslosti? Kao da smo jebeni pravoslavci ciji je misaoni razvoj zapeo u osmom stoljecu i tada nije mrdnuo ni milimetar. Ovdje se najvise navija za klubove koji od Jugoslavije nisu nist napravili (Dinamo i Hajduk, od ceg i sam patim), ovdje se slusa glazba koja je izisla na plocama (iako npr. Zagreb ima puno zivlju glazbenu scenu neg kaj se cini na prvu loptu, ali to je hrpa demo-bandova koja nema svoje diskografije), ovdje se politika svodi na Drugi svjetski rat, a drzava je nastala 1990.?
Pa kaj smo svi ludi?
Ili to sam samo ja koji vjecno ima takva nekakva pitanja?
Pero Panonski
Post je objavljen 02.02.2010. u 00:27 sati.