Pregled posta

Analiza prijelaznog roka

S puno su očekivanja ušli navijači NK Istre 1961 u ovaj prijelazni rok, a iz njega izlaze ne baš pretjerano zadovoljni, ali svejedno optimistični uoči nastavka sezone. Kako je situacija na tablici nezavidna, i kako se izgubljeni bodovi moraju nadoknaditi, ovaj je prijelazni rok bio možda i ključan za budućnost našega kluba. Krenulo je obaćavajuće, nekoliko dana prije Nove Godine u klub je i službeno ušao ruski investitor Mihail Ščeglov čime je financijska potpora obezbijeđena. Preostalo je još samo da se pronađu i dovedu potrebna pojačanja a to nikako nije lagan posao. No, sportski direktor Kurtović i manager Rača bacili su se na posao već prvih dana nove godine i pojačanja su iz dana u dan željno iščekivana u pulskom taboru. U pričama su se spominjala razna imena, i to vrlo zvučna, poput Daria Zahore te Dragana Blatnjaka, no nažalost na kraju je sve to ostalo samo na priči. Rus je obećavao mnogo, ali krenulo se skromno, sa dvojicom igrača na probi - Aničićem i Tomićem. Na kraju su obojca napustila Pulu, prvi zbog prevelike konkurencije a drugi zbog ozljede, no mladi Banjalučanin nije se pokazao lošim pa se ne treba začuditi ako se u dogledno vrijeme ponovno okuša u redovima zeleno-žutih. Ipak, za sada je to apsolutno nebitno, bitnije je spomenuti dolazak Boška Stupića, robusnog napadača pristiglog iz makedonskog Vardara. Možda to nije neko zvučno i provjereno ime kakvo su u Puli očekivali ali statistika govori da se radi o dobrom napadaču i golgeteru, upravo onakvom kakav je potreban da uz pravog, raspoloženog Asima Šehića puni protivničke mreže u proljetnom djelu prvenstva. Iduće je pojačanje došlo u liku Mathiasa Chage, defenzivnog veznjaka iz Dinama koji se od samog početka povezivao sa pulskim prvoligašem. Stvar se bila zakomplicirala kada je u pitanje došao novac ali u dogovoru s Dinamom sve je izdefinirano i možda najjači potez ovog prijelaznog roka ostati će u Puli na posudbi do ljeta. Još je jedna lasta sletjela tih dana na Verudu, a riječ je o mladom Gjergju Bushaju, velikoj nadi kosovskog nogometa i po svemu sudeći dobroj investiciji za budućnost zeleno-žutih. Još jedno pitanje ostalo je otvoreno i oko njega se povukla najveća trakavica. Želja da se dovede iskusni stoper zapela je na imenu Ive Smoje koji je nakon dugo razmišljanja ipak odustao od angažmana u Puli. Kako je stručni stožer potrošio previše vremena čekajući Smoju, a veće ribe poput Vejića nisu zagrizle, na brzinu se doveo Slobodan Stranatić. Nekadašnji prvotimac Osijeka, ne baš pouzdanih igračkih sposobnosti, popunio je i tu rupu u obrani čime je prijelazni rok zaključen. Važna je i činjenica da je Marjan Marković ostao među Verudežima, jer ga je ruski Tomsk čak i odveo na probu, ali pulska je uprava ipak uspjela nešto većom odšetom od dogovorene otjerati potencijalne kupce i tako sačuvati jednu od važnijih karika u zeleno -žutom lancu. E sada, ako ste pomislili da ga neću spomenuti prevarili ste se, jer sve ovo ne može proći bez da se spomene jedno ime, a to je ono Kaliloua Mohameda Traorea, čovjeka koji će dugo ostati zapamćen u domaćim nogometnim krugovima. Jedan od najboljih igrača koji je ikada igrao na istarskom poluotoku svojim je ponašanjem nanio veliku štetu kako sebi tako i klubu. Njegovi se ispadi jednostavno nisu više mogli trpjeti, pa je tako klub bio prisiljen izbaciti jednog od najvažnijih igrača dok je time on sam svoju karijeru doveo u pitanje. Žalosno, jer njegove je igračke sposobnosti zasjenilo neobjašnjivo ponašanje koje će ga vjerojatno koštati većeg uspjeha u nogometu. Njegov je status u Istri još uvijek nerazjašnjen, iako je trener Šumberac jasno naglasio da na njega više ne računa, ali teško je pronaći klub koji bi u svoje redove doveo igrača sumnjivog ponašanja kao što je Traore.
I to je ukratko to što se tiče dešavanja u proteklih mjesec dana, svega je bilo ali ono pravo tek slijedi. Počele su pripremne utakmice a 20.2. na stadionu ŠRC Uljanik-Veruda počinje surova borba za prvoligaški opstanak. Pojačanja su dovedena, kakva god ona bila, relativno je očuvan kostur momčadi, a ako njemu pribrojimo napokon spremnog Alimija i nadamo se preporođenog Župana, možemo reći da Puljani imaju prvoligašku ekipu. Hoće li ona očuvati taj status, i hoće li se i dogodine u Puli igrati prvoligaški nogomet, saznati ćemo za nešto više od 3 mjeseca u kojima će zasigurno biti uzbuđenja za sve ljubitelje nogometa u Puli i čitavoj Istri, koja teži tome da napokon dobije stablinog prvoligaša.


Post je objavljen 02.02.2010. u 00:05 sati.