Marketing
313/365
Dan treći : polako se budim iz mrtvih ali u bolovima.
I boli me i boli me i boli me.
I imam potrebu pisati o nama jer se bojim da se mi sve ne izbriše iz glave.
I imam potrebu čuti ti glas. Dati ti pusu. Na nos, na uho. Da me mrziš onak slatko. Ja ću umrijeti. Ako ne od fizičke boli, onda od ovog. Kaj ću ja sa sobom? :(
Noći su kao muškarci.
Isprva tople i sigurne, a kasnije hladne s mirisom neizdržive vlage, i potpuno nezainteresirane za zrake sunca. Kao da ih nije briga što će uskoro svanuti i što će otići. Nezapamćene. Nebitne. Prebrzo.
Ili ostati nepodnošljivo predugo bez pravog razloga, pa se povući vampirskim osjećajem za svjetlo. Jer svijet ne smije znati kakve smo prljave strasti uživali.
Isprva tople i sigurne, a kasnije hladne s mirisom neizdržive vlage, i potpuno nezainteresirane za zrake sunca. Kao da ih nije briga što će uskoro svanuti i što će otići. Nezapamćene. Nebitne. Prebrzo.
Ili ostati nepodnošljivo predugo bez pravog razloga, pa se povući vampirskim osjećajem za svjetlo. Jer svijet ne smije znati kakve smo prljave strasti uživali.
A tek mi je 17!
Nisam bila u školi danas. Izgledam ovak.
Al sutra idem. Možda umrem na hodniku škole. Kakva divna smrt, fuj!
Mrzim svoj trbuh i cijelo svoje tijelo. AJBOK!
Post je objavljen 01.02.2010. u 22:24 sati.