Volim ova nedjeljna jutra. Malo faulenzen (ljenčarenja- kad sam dobre volje i malčice umorna počinjem misliti njemački). U miru (trenutno su mi u stanu srednji sin i najstarija unuka. Spavaju snom pravednika) pijem kavu, tu i tamo nešto složim, pregledam malo postove. Slušam odličnu glazbu na prvom tv programu i veselim se ručku sa prijateljima i djelu obitelji koji ja pripremam. Ručak je danas u 15 sati jer bi svi htjeli gledati i slušati Mesića kod Stankovića u dva.
S unukom koja pohađa drugi razred MiOC-a kod mene u Splitu, jučer sam prošetala Jokerom. Opljačkala me sve hoću neću i bakice draga baš ti hvala. (Kvraguc dam se potkupiti od Keruma, ali blizu mi je. Tako češće odem i u kino. Mea culpa, mea culpa, umjesto da bojkotiram to zdanje. Eto kako je lako postati konformist). Guštamo nas dvije. Odlična narav. Njeni se roditelji se ne bi možda složili sa mnom moram im koješta prešutjeti, jer po običaju popuštam kako sam popuštala i njima.
I što je za ručak pitate se vi?
Zbog prijatelja čija supruga u Veneciji pomaže trenutno kćeri koja je dobila drugo dijete, pa je sam, a jako voli pečene krumpire pečem teletinu i krumpire u velikim količinama jer će nas najmanje biti šest, a on pojede krumpira za svih šest ljudi. Prije toga prava goveđa juha sa lešo govedinom. Šalša od poma i puno raznih salata. Nema kolača, nema ne. Dosta je prejedanja.
Ovako dok to pišem odmah me zaboli duša kad promislim na gladne, ali ajde recite… radim kao …, evo ti ga na zbog političke korektnosti čovječica više ne može reći radim kao crnac, napravim puno toga besplatno. Pomažem i na druge načine i što..?
Ovo je prava judeo-kršćanska priča. Ako netko čita Amosa Oza (čini mi se neverin) i ostala židovske pisce bit će mu posve jasno o čemu govorim.
Pogledala intervju sa Mesićem. Ne mijenjam svoje mišljenje. Brzoplet je ponekad, ali uglavnom ispravno misli. Vjerujem da nije u nečasnim ( borati izraza za krađu i slično) radnjama.
Mislim da je dobro odradio svoje dužnosti. Možda ponekad brzopleto se zauzimajući za neke ljude. I ja bih na njegovu mjestu nastojala pomoći Mladiniću i SMS-u. I danas sam u nevjerici kad razmišljam što je tu pošlo u krivo.
Ručak prošao vrlo dobro. Lijepi razgovori. Vrlo otvoreni. Gotovo je sa hemunzima. ( hemmmungen- određena suzdražanost, sram). Prestari smo za to. U našim druženjima više je potrebe da pokažemo ljubav jedan prema drugome. I pažnju. I da promislimo o postupcima prošlih godina.
Nasmijali smo se.
Do idućeg puta, jer je ova ekipa prijatelja zdrava za razliku od nekih drugih koji su bolesni i s kojima se čujem i tugujem.
Post je objavljen 01.02.2010. u 04:20 sati.