Marketing
O tome kako sam duboko disala i pri tome svašta naučila
Sad ću vam reći jednu važnu stvar.
Svaki put kad čujem riječ energija, ja se vatam za samokres! A kad čujem o 5 (slovima: pet) energija mudrosti, palim predsjednički zrakoplov i letim prema najbližem tornju!
Pri tome mislim na njuejdžere i njihove energije, enviromentalisti su mi ok. Nemrem si pomoći, new age ekipa naprosto budi talibana u meni. Kužim ja da ljudi idu od kvantne fizike do parapsihologije u potrazi za svojim odgovorima i ne pada mi na pamet tvrditi da su moja pitanja i moji odgovori u tom smislu pametniji ili efikasniji, ali iritira me ta njihova novodobna lingua. Te mekoguze metafore, loša poezija, instant mistika, citiranje proroka sumnjivih kvalifikacija (jeste li član proročke komore?), i uopće sav taj mutni, da ne kažem kalni vokabular iza kojeg često stoji jedno veliko ništa i totalni manjak respekta prema inteligenciji kao takvoj.
No, dobro, pričam vam ovo zato što sam se - takva kakva jesam - ovaj vikend zatekla na tečaju samatha vipassana meditacije na koji me odvukao par prijatelja budista. Nemreš ih odbiti, jako fini ljudi.
Sve u svemu, zanimljiva prigoda, upoznala sam nekoliko simpatičnih ljudi i bilo je sasvim fajn jer nas nisu puno davili s vjeroučenjem već smo se usredotočili na tehniku. Dva sam dana prosjedila na tvrdom jastučiću i smotanih nogu lovila divlje konje vlastitih misli u OK koralu moje pametne glave, sveudilj udišući i izdišući - duboko. Oko mene, dvadesetak isto tako dubokodišućih luđaka. Nekoj jadnici, liječnici iz južne Morave, obitelj se zaprijetila da će je ekskomunicirati ako selo sazna da ide na meditaciju, tak da je u Pragu totalno inkognito.
Dio vremena koji smo pak morali provesti slušajući predavanje glavne instruktorice, neke Njemice iz Kelna, otrpila sam stoički. Malo ju je izbacio iz takta jedan stvarno smiješan djedica koji joj je uskočio usred spike - prevodio je neki mlađi tip - da on nju niš ne kuži: o kakvoj to ona ljenosti koja vodi u depresiju govori, ona je pak krenula objašnjavati da misli na ljenost da se osjeti svoje pravo ja, na što ju je djedica opet prekinuo, cut the crap, lady, kak da se ja riješim svoje srditosti, ne želim se raspigati na svakom šalteru i na svakoj blagajni, nema tu nikakve ljenosti, a ona mu je podviknula: to je zato što mislite glavom, a ne ovim!, i pri tome se uhvatila za pozamašnu sisu na lijevoj strani. E, tu sam se ja sasvim diskretno nasmiješila, ali mi je iskusniji budist sa strane došapnuo - Udahni duboko! Očito je da imaju iskustva sa sličnim situacijama. Djedicu su poslije prebacili nekom drugom zdravorazumskom instruktoru.
Nego, nakon grupne 'konzultacije' s jednim od instruktora, iznenadilo me kad sam skužila koliko je i među miroljubivim budistima snažan pack-order i borba za dominaciju. Još su Česi u tom smislu bili najnormalniji, ali onih nekolicina primjeraka sjevernih Amera i zapadnih Europejaca fakat me zaskočila. Diskretno davanje do znanja pročitane mudroslovne literature, gurkanje i pozicioniranje na skali duhovnosti, ja sam prosvjećeniji od tebe jer sam onomad Trungpi Chogyamu skuvao čaj sa šećerom, ista priča koju gledate po uredima, školama, dječjim vrtićima... Muški se guraju prema poziciji gurua ili barem prvog štitonoše, a žene vode svoj mali rat uglavnom među sobom, ako nisu u prorokovom konkubinatu, onda barem žele biti najdraža učenica. Mi smo ljudi fakat nepopravljiva bića da nas ne znam koliko gongova poziva na molitvu.
Najbolji mi je ipak bio Erikov SMS nakon što sam mu poslala kratko izvješće o borbi za opstanak new age vrsta. Kolega Degenerik ih relativno dobro poznaje jer meditira nekih dvadesetak godina pa se tu i tamo susreću.
"New ageri su ti takva gomila zločestih luzera da je to prestrašno. M-ini. engleski antropozofi su meni recimo jedna od najzločestijih malih zajednica koje sam ikad vidio, čisti vitriol ispod te neočešljanje vune. Usvoji tehniku vipašane koja je super, a zadrži zdravi racionalizam i to ti je najbolja formula. Zabavi se čisto promatrajući tu antropološku zbrku, nešto pametnije od tih Free Tibet protuva s kozjim bradicama nemreš očekivati."
Ipak da sve nije tako crno s kozjim bradicama, svjedoči sljedeća anegdota: nedavno sam s Daćkovim tatom neštio pričala o smrti i umiranju (inspirirao nas je J.D. Salinger) pa mi je spomenuo Eckharta Tollea na što sam ja, ne budi lijena, proguglala dotičnog i između ostalog, naletila na njegovu fotku!
Eto, po ko zna koji put kršim davno obećanje da ću prestati komentirati nečiji izgled, ali za ljubav dragog boga, blaženi isuše i marijo, pa kako s takvom njuškicom možeš postati mistik i guru???, to meni nije jasno!!!!
Baš mi je simpa. Čak ću mu i knjigu pročitati.
Uglavnom, sjednem ja na svoje jastuče za meditaciju sa svježim sjećanjem na praščića Eckharta kadli me s fotografije na zidu pogleda novo lice za zaljubiti se!
Stari Vidyadhara Chögyam Trungpa Rinpoche, otac mladog Trungpe Chögyama!
Koji izgleda ko hrčak!!!
Pred Trungpom opet padnem u smijeh i velim frendu sa strane: vidi hrčka, a on će meni: 'Joj, ovaj je bio super! Non-stop pijan, učenici su ga posvuda skupljali totalka olešenog, ne zna se koliko je auta slupao, umro je prije dvadesetak godina i od tada nije tako veselo..."
Baš me razveselio stari Trungpa Rinpoche! Ako poštenom guruu za totalnu radost treba par litara vinčeka pride, onda i za moje prosvjetljenje ima nade!
Post je objavljen 01.02.2010. u 00:33 sati.