Marketing
Dal' mi je na grbi, il' se za me skrbi!!!
Svaki put se «naježim» kada naši veleumni političari spominju «prioritete», a među njima bude ulazak u EU. U tijeku su Ustavne Promjene, o kojima se ne priča puno, ali bi trebale omogućiti tim istim likovima, da ponovno, kao i kod NATO-a zaobiđu «širu javnost» i po običaju koji seže o DrFranje, potpišu sve što se stavi ispred njih , ako to osigurava još koju godinu sjedenja u finoj, zaštićenoj i moćnoj fotelji, zastupnika, premijera ili predsjednika.
Na pravu eksploziju smijeha me nagnala vijest sa radija kako će (bivši vlasnici) Dalmatinke Nove (tvornice konca u Sinju, italijani), uložiti žalbu kod Berlusconija, i time onemogućiti ulazak Hrvatske u EU. Stvarno očekujem nove vijesti o raspletu.
Čekam, naravno «vrlo tiho» rješavanje, bez puno buke, koje će nas, poreske obveznike koštati još kojih desetak milijuna eurića kako bi se banda namirila i ućutkala, na našem svetom putu u «integracije».
Što mi tu smeta?
Ovo!
Očito je «prioritet» ulaska u EU pokušaj spašavanja postojeće Vlasti (i jednih i drugih), ekonomskim prelaskom u zagrljaj puno moćnije multidržavne privrede. Kao što se vidi iz vijesti, EU sufinancira i pomaže zemlje koje su u monetarnoj uniji, kako bi sačuvale svoju valutu. Oni koji daju se malo bune, a oni koji uzimaju daju «časnu riječ» kako će se popraviti. Naši političari kojima je do sada jedina briga bila čuvanje vlastitih fotelja, beneficija i uzgajanje upravljačke nesposobnosti, žele i nadaju se prijelazu u megatvorevinu, gdje bi i dalje grijali svoje stražnjice, ali za još veću plaću i beneficije.
Ono o čemu se ne priča je kako oni «koji daju», kako bi davali i dalje traže određene ustupke, koji nisu niti naivni, niti bezbolni.
Kako bi «ušli u EU», brodogradilišta su kolateralne žrtve, velike tvrtke «privatizirane» najčešće samo radi vrijednosti zemlje i postojećeg tržišta, nacionalni resursi ZEMLJA, OTOCI, IZVORI će morati pronaći nekoga «tko će znati njima upravljati», a ljudi će zauzvrat dobiti (uglavnom «nogu») ili potencijal dobivanja radne dozvole za USA. I na tu ekonomsku imigraciju se nitko ne buni, a čini mi se kako su se «naši» selili i šezdesetih, radi prvenstveno GLADI, a ne radi POLITIKE!
Dakle 20 godina poslije i nakon «privatizacije» po najboljem Balkanskom modelu pljačke, imamo «spaljenu» privredu, prezaduženo stanovništvo i SLOBODU samostalnog iseljenja, trbuhom za kruhom… MA BRAVO!
Svaki dan slušam male oglase na Radio Dalmaciji, i tamo jedan umirovljenik traži skrb za sebe i spreman ju je platiti, ali NEĆE odmah prepisati svoje nekretnine onome tko ga uzme na doživotno čuvanje! Čovjek želi provjeriti u čijim se rukama nalazi. Njega razumijem.
Prebacimo ovo na globalnu razinu!
Imamo jednu «staru»Hrvatsku
koja hitno traži nekoga tko bi se SKRBIO za nju. Što bi netko, koji nudi takve usluge, želio od takve države?
Recimo da INTEGRACIJU u EU predstavimo kao «doživotno čuvanje» male i nesposobne države, sa još nesposobnijim vodstvom/političarima (s kojima je zadovoljstvo pregovarati!- rekao glavni EU pregovarač).
Po zakonu, «skrbnik» traži od osobe nekakvu NAKNADU za doživotnu skrb, koja je oduvijek (Crkva to najbolje zna), SVE ŠTO BUDUĆI POKOJNIK IMA!
Nakon tog pravnog dijela, slijedi «skrb» koja može i ne mora biti kvalitetna. Ima «skrbnika» koji svoje klijente operušaju pa izbace na ulicu, neki ih puste da se uguše u vlastitim govnima, a neki odrade svoju ulogu u parodiji, zvanoj život, pa im klijenti umru u mirnoj i čistoj sobici, OGRANIČENI NA ČETIRI ZIDA, dok njihovi skrbnici rade i grade, prodaju, jeftino dobivenu zemlju!
Jedini način da se obraniš od lošeg skrbnika je tvoja vlastita snaga, ali smo mi svoju snagu već uništili, razoružali i predali se. Znači trenutno smo bezzubi, slabi i bolesni od prezaduženosti i kredita.
Nije EU spas, niti je garancija ičega osim polagane EUtanazije, koja će u najboljem slučaju biti ona ekonomske prirode, i pri kojoj će «smrt» nastupiti za generaciju, dvije, upravo onoliko koliko je potrebno da izumre ova generacija pljačkaša koje imamo za Vođe.
I sada, na kraju posta, odajem im priznanje.
ONI će biti oni iza kojih stvarno ne ostaje NIŠTA.
Post je objavljen 31.01.2010. u 12:34 sati.