Prošle su dvije godine kako sam bio u Josipdolu u trgovini uz hotel, na samom raskršću. To je bila trgovina u dvije etaže puna svakojake robe. Bilo je vrlo hladno, kao što je, recimo, ovih dana u Ogulinu. Prošetao sam trgovinom i primijetio da u jednom kutu gori stari rešo s onim otvorenim spiralama. Pozvao sam jednu trgovkinju i rekao da su zaboravili ugasiti rešo jer su, vjerojatno, kuhale kavu. U trgovinama uvijek ima više žena nego muškaraca. To je stoga što su žene puno izdržljivije od nas. Moglo se nešto i zapaliti od tih otvorenih spirala, spomenuo sam. A dobio sam odgovor: „Nismo to mi zaboravile, mi se na tom rešou grijemo!“ Mislim da sam to u ovom blogu tada o tomu nešto pisao, ali se zaboravilo. Bila je to trgovina od nekog „Trudbenika“ iz Zagreba, u zakupu. Ta trgovina ima oko 300 m2 prodajnog prostora u dvije etaže i centralno grijanje na rešo! A u podrumu te zgrade potpuno uređena i ispravna kotlovnica, ali nema lož ulja!? Poslodavac neće da kupi ulje, jer mu je to skupo.
Pa to je strašno. Sigurno za kaznenu prijavu poslodavcu, ali – tko će ga prijaviti? Namještenici, inspektori? A komu? Prezimile su te nesretne žene tu zimu 2007/2008., pa i zimu 2008/2009., a lani u lipnju mjesecu trgovina je zatvorena. Možda se ove zime griju doma, bez plaće, ali možda zdravije, ako je to neka satisfakcija. Za eventualno oboljenje neke od ovih žena nitko nije, niti će ikada odgovarati. Na niske i neredovite plaće nitko ne haje, kapitalizam je na djelu, kapitalisti se debele, a socijalna država samo je deklarativna.
Sindikat trgovačke branše tada se borio za neradnu nedjelju, umjesto za plaćenu nedjelju i za plaćeni svaki prekovremeni sat. Za uvjete rada, za dostojanstvo radnika, za njegovo zdravlje ne brine se nitko.
Dakle, dvije godine nakon toga katastrofalnog doživljaja (imam i jedan pozitivan primjer poslodavca, ali u Zagrebu) doživio sam neki dan isti slučaj, samo ovdje u Ogulinu. Na glavnom raskršću ovoga grada, na našem jedinom semaforu, nalazi se „Bohorčićeva“ trgovina tekstila čiji je pravni slijednik bila Zvijezda, a danas TP Ogulin. Za Bohorčića i za vrijeme Zvijezde preko zimskih hladnih mjeseci u trgovini je bilo toplo. Ove zime, danas, na temperaturi od minus 15 do minus 5, tri žene dopodne i dvije popodne nemaju grijanja! Imaju nekakva dva rešoa. U podrumu, pak, imaju kotlovnicu, u trgovini od oko 100 m2 instalirane radijatore, ali im ne daju ložiti. Dimnjak nema potrebnu kvalitetu i inspektor zaštite od požara ne dozvoljava loženje. Što se tiče inspektora, potpuno u redu. No, što se tiče glavnih aktera koji su trebali zaštititi osoblje prodavaonice – prava katastrofa. A akteri su: direktor TP-a, vlasnici stanova na katu i Stambeno, kao upravitelj zgrade. Još u lipnju mjesecu zapisnički je ustanovljeno da dimnjak nije ispravan i utanačeno da se do zime sanira. Saniran nije ni danas. Samo; svi su na toplom osim osoblja trgovine, pet nezaštićenih žena kojima zbog nemogućih uvjeta na radu prijeti narušavanje zdravlja. Novaca neće imati ako se budu morale liječiti, ali zdravstveni doprinos i dopunsko osiguranje plaćaju redovito.
Ovo pismo proslijedit ću inspekciji rada, a sve koji prate ovaj blog molim da jave i gradskoj upravi; od gradonačelnika do sva tri dogradonačelnika, a svakako i najnovijem koji zastupa srpsku manjinu u Gradu, jer u trgovini koju spomenuh rade i predstavnice manjinskog naroda. Kada hoćemo getoizaciju, iskoristimo ju.
Uvjeren sam da će gradonačelnički tim reagirati odmah jer se radi o građanima Ogulina, ali i o upravitelju zgrade, Stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o. koji je u vlasništvu Grada i čiju skupštinu čini osobno gradonačelnik. Ma što to značilo.
Moguće je da je ova tema zalutala na blog i da je besmislena, jer mi uvijek imamo više ciljeve od brige za običnu građanku ili građanina.
Post je objavljen 31.01.2010. u 07:00 sati.