Čovjek, kojeg da sam slučajno imala sreću upoznati ga, umro je već,
a on je bio jedan od onih za kojeg bih poželjela da mi je tako silno dobar prijatelj te da mu baš ja pašem kao silno dobar prijatelj te da mu smijem pokucati na vrata , nenajavljeno, usred noći, uvijek kad me ulovi poneki demončić sjete ili mi u noći sjedne na prsa neko pitanje na kojega baš nemam odgovor, sada
Čovjek, kojeg sam posebno cijenila radi njegovog iskrenog i potpunog prijezira prema prosječnoj potrošačko jeftinoj marketinškoj i reklamnoj industriji ,
obožavala njegov individualizam i hranila se njegovom voljom da usprkos "normalino usvojenom modusu"
dokaže da je pojedinac cjelovit i onda kada odabere živjeti život po jedinstveno svojim pravilima
je
umro.
Sada kada ga nema više ne moram se više praviti da ga nema jer ga ionako ga na Zemlji, više nema,a
Ljubav nađe mjesto za cvat čak i unutar stoljetne živice pustinjaka.
.................................
Onome tko je od njega čitao, tek Lovca u žitu, silno preporučujem Salingerovu autobiografiju
Post je objavljen 30.01.2010. u 15:38 sati.