Nevjerojatan smiraj donijele su ruke tvoje koje su me nježno privukle tvome tijelu... mogla sam zaspati u tom trenutku... tvoj zagrljaj umirio je nemirnog stanara moje duše koja je propadala već od tuge... Zašto sam tako drhtala? Tresla se sva milina i dobrota godinama tlakom okovana strahošću od odbitka... Ja znam da je teško to razumit kad sam si dovoljno snažan da se otkineš lancima mračnih mučitelja... Predaja njima je bila slabost koja me okovala... a slabost je ojačala teretom nehumanoga prema nježnoj i neiskvarenoj duši... Umjesto da hoda bezbrižna i gradi čvrstinu temelja kao svi njezini vršnjaci, bila je namjerno pljuskana nebi li se slučajno uzdigla nad sveopćom nesrećom najbližih suputnika...
Post je objavljen 30.01.2010. u 14:05 sati.