Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/osfbratstvo

Marketing

4. nedjelja kroz godinu - C

21 On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22 I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23 A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." 24 I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25 Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26 I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27 I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28 Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29 ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30 No on prođe između njih i ode. Naučava u Kafarnaumu i liječi opsjednutoga (Lk 4, 21-30)

A evo vam puta najizvrsnijega!
13Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13ada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. (1Kor 12,31-13,13)






Jedna riječ koja može sažeti cijelu Isusovu poruku i pouku i samoga Isusa jest: Ljubav! O njoj trajno piše sv. Ivan, pa sv. Pavao. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju sa drugim ljudskim vrlinama i moćima i daje joj prednost. Sve prolazi samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Ona je jednaka s Bogom. Pa i vjera i nada će proći, a ljubav ostaje vječno.
I Pavao nam ukazuje koje su vlastitosti ljubavi jer mi ljudi znamo staviti pod ljubav svega i svačega. 'Vuk voli janje ali ga ne ljubi, mačka voli miša ali ga ne ljubi', kaže poslovica. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora su znakovi da se ne radi o istinskoj ljubavi. Osobito je zavist i ljubomora bolest kad se žaloste radi dobra drugoga. Ako zavide na sreći drugoga. Zavist je iskonska sjena ljubavi i čovjeku smeta da bude sretan i potpun. Ljubav je nepristrana.
Ona tjera iz čovjeka napast da krivo prosuđuje drugoga, da ne bude čangrizav i zavidan, zato su nesretni ljudi vrlo često odgovorni za svoju nesreću. Ljubav je uvijek opredijeljena za istinu. Prihvaća drugoga i kad je drukčiji, dapače i podržava ga u njegovoj autohtonosti. Ljubav osmišljava cijelo ljudsko djelovanje, sve naše prosudbe. Ljubav nas otvara prema drugome pa ga iz i kroz ljubav bolje upoznajemo nego li 'nedobrohotnom' spoznajom.
Kroz ljubav se postaje zreliji i odrasliji. Ljubav donosi smirenje. Zato osoba bez ljubavi svaki dan umire. Ljubav ljubi i 'neljubivo', oprašta i 'neoprostivo', zauzima se za onoga koji ne može uzvratiti. Na drugog čovjeka možemo gledati kroz ljubav ili ga ne prepoznajemo kao čovjeka. Zato bi se moglo reći da su ljudski odnosi ljudski ako su kroz ljubav. Tako bi se moglo reći da je čovjeku ljubav iskonska potreba i iskonski zasjenjena. U kome 'djeluje' ljubav taj je sretan, u kome 'ne djeluje' taj je nesretan čovjek. Zato svi ljudi, sva ljudska bića čeznu za ljubavlju. Ona je čovjeku potrebna kao što mu je potrebna fizička hrana za fizički život.
Dapače, čovjeku je ljubav potrebna za duševni i tjelesni život. Vrlo važno je u sebi otkriti – omogućiti – ljubav i time se otkriva smisao življenja za sebe i za drugoga. Čak bi dušu mogli nazvati unutarnjom ljubavlju ljudskog bića. Zato se za nekoga tko ljubi i kaže ovaj ima duše. Zato bi mogli reći da svatko ima u sebi tu vrlinu, ali ju mnogi zatrpaju drugim stvarima i egoizmom koji se pretvara kao da je ljubav, a on je najveći neprijatelj ljubavi. Ljubav je najveća afera čovječanstva i sržna stvarnost ljudskog postojanja. Zato, ako bi htjeli navesti pasuse u kojima Isus govori o veličini ljubavi, onda bi svakako trebalo ponoviti cijelo Evanđelje.
Međutim riječ 'ljubav' najviše se ponavlja a vrlo čest se profanira i simplificira, pa čak i vulgarizira. Tako da nam je ljubav najpoželjnija i neizreciva. Kao da je uvijek na horizontu kojem težimo. Svi problemi današnjeg čovječanstva, bilo starijih bilo mlađih, mogu se svesti samo na jednu riječ: manjak ljubavi… Ovo hoće reći da smo svi 'gladni' ljubavi, ali je to također i znak da nam je svima ponuđena mogućnost ljubiti. Ljubav nije neka apstraktna ideja.
Ona je konkretna stvarnost i konkretno iskustvo. Ljubav se 'rukom dira'. Isto tako je važno upozoriti da se ljubav može iskusiti kroz drugoga. Isus je to pokazao i pozvao sve ljude. On je svima brat i sve poziva na bratstvo i bratsku ljubav. Prva i najvažnija zapovijed Gospodinova svojim nasljednicima bila je: ljubite se međusobno! Ljubav je kriterij vjere i života onih koji idu Isusovim putom. A da bi ljubav mogli ostvariti, konkretizirati, Isus Krist nam šalje svojega Duha koji je njegova Ljubav, da nas On inspirira u našem svakodnevnom življenju, u svakodnevnom odnosu prema drugima, bližnjima.
Ljubiti, znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne suditi ga… Sv. Ivan je započinjao i završavao svoje govore pozivom na ljubav jer je to osnovno da se prijeđe iz prkosnog 'djeteta' u odraslog čovjeka i kršćanina… Sv. Augustin kaže: Ljubi i čini sve što želiš (ali s ljubavlju)!

Marijan Jurčević, OP



Post je objavljen 30.01.2010. u 13:23 sati.