-Zara, molim te. Moram te još jednom vidjeti, prije nego odeš.-, praktički sam preklinjala.
-Dobro. Može. Sad, za 10 minuta.-, brzo je odgovorila i poklopila. Ajme, što je sad ovo? Moram brzo nešto smisliti. Ne mogu jednostavno reći Tomu: Čuj, Zara će vjerojatno otići i slomiti srce tvom bratu. Ideš samnom? To ne da ne bi bilo humano, već bi bilo i preriskantno. On bi sve sto posto rekao Billu. Izašla sam iz sobe i obojica su me pogledala. Nabacila sam lažni smješak. Prišla sam trosjedu i sjela pored njih dvojice.
-Dečki, Zara mi je sad rekla da sam ostavila dokumente u stanu. Idem po njih.-, Tom me tako čudno gledao.
-Hoćeš da idem s tobom?- obgrlio me jednom rukom.
-Ma ne moraš. Nije to daleko.-, nasmješila sam se i potapšala ga po koljenu. Ponovno me pogledao duboko u oči. Uvijek je to radio kad je imao osjećaj da mu lažem. Gad me tako dobro poznavao. Namrštio se i dao mi ključeve Cadillaca.
-Samo se nemoj zaglaviti u snijegu.-, sarkastično je rekao. Nasmješila sam se i pozdravila Billa. Izašla sam van i produžila do auta. Kao i svaki put kada bih izašla, pogledala sam prema prozoru. Naravno, stajao je ispred i gledao me. Mahnula sam i odvezla se. On meni uopće ne vjeruje. Mislim da bih ja trebala biti ona koja prati svaki njegov korak. Nisam ja kurva u ovoj priči. Moram se smiriti, Zara ne smije naslutiti nikakvu napetost. Kafić je bio gotovo u postpunosti prazan. Mogla sam se parkirati gdje god sam htjela. Zato sam se i parkirala gdje sam htjela. Ravno ispred ulaza. Unutra sam potražila Zaru. Sjedila je skroz uz prozor. Njezina plava nakovrčana kosa bila je povezana šarenom trakom s uzorcima ružinog cvijeta. Nosila je široku žutu tuniku i uske traperice. Preko ramena joj se pružala smeđa torbica s resicama i smeđa marama oko vrata. Ružičaste sunčane naočale vjerojatno su već postale njen zaštitni znak. Sjela sam na stolac nasprot nje i odmah ju primila za ruke. Kako je gledala kroz prozor, malo se iznenadila.
-Zara, što je bilo? Zašto želiš ići?- pogledala sam ju. Skinula je naočale, sklopila ih i odložila na stol.
-Ja jednostavno moram.-, počela mi je pričati zašto. Zbog članka u novinama.
-Gle, smiri se. To je sasvim normalno za njih. Moramo se uklopiti, to je sve.-, pokušavala sam ju nagovoriti.
-Gle, ja ne znam koliko to mogu trpiti! Ja cijeli život živim u tajnosti, nitko ne zna gdje sam, kad sam i što sam.-, odgovorila je.
-Joj, Zara, daj ne seri. Počni se ponašat kao odrasla osoba, molim te.-, odmahnula sam glavom.
-Ma znaaaam... Ali jednostavno me strah. Bojim se.-, pogledala sam ju ravno u oči. Gledala sam te njene oceanski plave oči.
-Samo tražim da mu prižiš šansu. Molim te, pruži mu priliku.-, prekrižila sam prste i stavila ruke na stol.
-Ma hoću... Znam...-, nasmješila se i uskoro smo izašle ispred kafića. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Tom i Bill ispred Billovog Audia čekali su da izađemo iz kafića.
-E, jebiga, Zara.- okrenula sam se, raširila ruke i počela hodati natraške.
-Jesmo u kurcu?- nasmješila se.
-Na kvadrat.-, odgovorila sam. Okrenula sam se naprijed, raširila noge u raskoračni stav i pogledala u Toma.
-Dokumenti? U kafiću?- počeo mi je držati prodiku. Govorio je stvarno svašta, ali ja ga nisam slušala. Samo bih povremeno rekla Žao mi je što sam ti lagala... Ostatak vremena sam gledala u noge i iskrivljivala noge na različite načine.
-Ti mene uopće ni ne slušaš. Ja se ne mogu ni derat na tebe jer ti uopće ne slušaš!- počeo je odlaziti.
-Hej, kud ideš?- pitala sam ga i potrčala za njim.
-Idem biti sam.-, lagano me gurnuo. Pogledala sam u Billa i Zaru. Kimnula je glavom.
-Tom, stani.-, odjednom sam viknula. Okrenuo se.
-Moramo nešto raspraviti.-, i krenula sam za njim. Odmakli smo se dovoljno daleko od Zare i Billa.
-Lagala sam ti.-, počela sam.
-Dobro, jel ti misliš da sam ja glup? Wau, prosvjetlila si me. Do sad sam mislio da ste smao otišle na kavu.-, prekinuo me.
-Daj, jebote, slušaj me do kraja.-, lupila sam nogom u pod. Zakrenuo je glavu u desno i okrenuo očima.
-Ajde.-, nije me ni gledao. Ispričala sam mu cijelu priču. Sve što se događalo u međuvremenu. Zara je sve ispričala Billu.
-A opet, ti si meni lagala...-, ovaj se nastavljao duriti.
-Da.-, nasmješila sam se.
-Kad namjeravaš prestat to radit?- ozbiljno me pogledao.
-Tko je rekao da namjeravam.-, nasmijala sam se i očešala o njega. Promrmljao je nešto i otkrenuo se.
-Daj, stani. Pa znaš da se zezam.-, primila sam ga za ruku.
-Aha, a možda i lažeš! Tko zna...-, otresao je rukom.
-Lagala sam ti samo zato da ne uspaničiš Billa prije vremena. To je sve.-, sad sam i ja ozbiljno govorila.
-Ma znam... Ali bojim se da ćeš mi lagati oko ozbiljnijih stvari.-, i gledao u pod.
-Ma daj. Ti bi bar trebao bit kul.-, nasmješila sam se.
-Da, ali kad sam s tobom...Više nisam kul. Onda sam samo...Tom. Samo ja.-, zagrlio me.
-Tako slatko.-, nasmijala sam se i prislonila svoj obraz uz njegov.
-Oho, misliš da sam sladak.-, pogledao me, podigao obrvu i nasmješio se.
-Da...Pa, prošlo me.-, nasmijala sam se.
-Nemoj da te prođe.-, nasmijao se i doslovno me utopio u svojoj odjeći. Nasmijala sam se. Grlili smo se i gegali sve dok nismo čuli kako se Zara i Bill deru jedno na drugo iz auta.
-Gle. Njihova prva svađa.-, Tom se nasmijao.
-Da. Mi smo ih imali toliko da ja više ni ne znam koja je bila prva.-, kako mu je jakna bila otkopčana, uvukla sam ruke u nju i zagrlila ga. Povukao je jaknu preko mene i zakopčao ju.
-Eto ga.-, nasmješio se.
-Aha, pogledaj.-, kimnula sam glavom prema autu. Bill i Zara su se opako žvalili.
-A je im dugo trajalo...-, komentirao je.
-Pa nisu svi kao mi.-, nasmješila sam se.
-Možda bi i mi trebali...-, vragolasto se nasmješio.
-Što?- zbunjeno sam pitala.
-Ovo.-, rekao je i zažvalio me. Nešto sam promrmljala i "prepustila" se.
***
-Zara, gdje si?- začula sam glas iza sebe.
-U kuhinji.-, doviknula sam u dnevnu sobu.
-Dođi vidi ovo.-, pozvao me. Bilo je oko 9 sati ujutro i Tom i ja smo pili jutarnju kavu. Onje sjedio na kauču dok sam se ja kretala po cijeloj kući. Tražila bih nešto svako malo. Mrzila sam kad ne bih znala gdje mi se što nalazi, a sada pojma nisam imala gdje je što s obzirom da me on preselio. Ne znam gdje je stavio moje stvari, a opet mi je glupo njega pitati. Počela sam se vraćati u dnevni boravak. Sjela sam na kauč pored njega.
-Gle. Ti i ja.-, nasmijao se. I uistinu. Repriza Exlusiva na RTL-u i nas dvoje kao glavne zvijezde.
-Aha, užasno zanimljivo.-, sarkastično sam rekla.
-Ha?- pogledao me.
-Pa daj pogledaj tu kurvetinu. Zar nije odurna?- nasmijala sam se.
-Aha, a tek ovaj frajer pored nje. Iako...ipak je malo zgodniji.-, nasmijala sam se. Morao se hvaliti čak i na ovaj način.
-Oho...ovo nie bio loš clip.-, nasmijala sam se.
-Aha, baš su sve uhvatili.-, primio me za ruku.
-Šta tebi to ne smeta?- pogledala sam ga.
-Tebi smeta?- naglo se uozbiljio.
-Ne. Baš me briga, nek pišu što hoće..ali, mislim, ti si slavan. Zar ti ne smeta da se to sve piše?- nasmješio se.
-Ne znam. Inače bi mi smetalo. Ono, Kaulitz uhvaćen sa curom. Ne čuveno.-, nasmijala sam se. -Ali sad mi nekako ne smeta. Baš nasuprot. Mislim da mi godi.-, nacerio se. Naslonila sam se na njega. Potapšao se po koljenima u stilu "Stavi tu glavu.", pa sam ju i stavila u njegovo krilo. Prolazio mi je prstima kroz kosu i gledao u oči. Povremeno bi pogledao u televizor.
-Gle, na ovoj slici si baš prelijepa.-, kimnuo je glavom prema TV-u.
-Tko, ja? Nemoguće...-, nasmijala sam se i pogledala u ekran. Nisam izgledala nešto posebno.
-Ja ću danas morati otići na kratko.-, odjednom mi je rekao.
-Aha. A kamo?- nasmješila sam se.
-Pa...Jost me treba.-, neuvjerljivo je rekao. Promrmljala sam nešto i okrenula glavu prema TV-u.
-Hej.-, zazvao me. Okrenula sam se i pogledala ga. Osmjehnula sam se.
-Da?-
-Jel to tebi ok?- pogladio me po obrazu.
-Aha.-, rekla sam.
-Dobro, činilo se da nije na trenutak.-, nasmješio se.
***
Zazvonio mi je mobitel. Tom je otišao prije otprilike pola sata. Sve je bilo užasno tiho jer smo pas i ja čitali knjigu (znam, odvratno glupo zvuči, ali on je piljio u knjigu i gurnuo ju njuškom svaki put kad je trebalo okrenuti stranicu) pa smo se stoga oboje cimnuli kad smo čuli prodoran zvuk. Poskočila sam i nasmijala se samoj sebi. Zgrabila sam mobitel sa stola i javila se.
-Zara, imamo potvrdne informacije, zasjeda danas! Nacrtaj se u glavnoj zgradi u roku od idućih pola sata.-, Mark je ubrzano govorio.
-Mark, ne mo...Mark, čekaj! MARK!- prekasno, poklopio je. Divno. Nazvala sam Toma dok sam oblačila interpolsku odjeću. Nitko se nije javljao. Jesam li već spomenula kako je situacija divna? E, pa ako nisam, sad sigurno jesam. Što ću sa psom? Što ću s kućom, općenito? Pogasila sam svjetla i zaključala vrata na opći cvilež iznutra. Onda sam se sjetila da je Tom govorio da se mali boji mraka. Vratila sam se ponovno unutra i upalila stolnu lampu, pogladila ga jednom po glavi i zaključala vrata.
-Srce, posuđujem Cadillac...-, nasmijala sam se i sjela u auto. Vozila sam kroz grad poprilično brzo dok nisam stigla do zgrade interpola. Tamo su me dočekali Mark i još jedan mladić.
-Super, stigla si.-, nasmješio mi se Mark.
-Ej.-, pozdravila sam ga.
-Zara, ovo je Peter. Peter, Zara.-, upoznao nas je. Rukovali smo se.
-Drago mi je.-, oboje smo rekli.
-I meni je drago što se tako lijepo slažete s obzirom da je on tvoj novi partner.-, osmjehnuo se Mark.
-Zar ja ne radim s tobom?- začudila sam se.
-Ne jer ću ja ovaj put ostati u glavnoj zgradi. Pratit ću operaciju iznutra. To su neke najnovije naredbe.-, slegnuo je ramenima.
-Dobro. Onda se čini da baš nemamo vremena za gubljenje, Peter.-, obratila sam se "novom klinji" po prvi put.
-Da, gospođo!- i prošao pored mene. Pogledala sam u Marka i otvarala usta u obliku riječi Da, gosopođo?
-Joj, nemoj ga gnjaviti. Previše.-, nasmijao se Mark. Okrenula sam se na peti i potrčala za "novim klinjom", kako ga odsada definitivno zovem. Stali smo pored interpolskog Hummera i on mi je otvorio suvozačeva vrata.
-Aha, ne, ljepotice.-, nasmijala sam se. -Ja vozim.-, i sjela u auto.
-Kako vi kažete, gospođo.-, ušao je u auto. Okrenula sam očima i glavom, namjestila retrovizor i nasmijala se.
-Hej, veži se.-, upozorila sam ga.
-Da, gospođo.-, užasno me živciralo to što je govorio. I ja sam se vezala. Polako smo izašli na prilaz i GPS uređaj se automatski upalio kao i ekran na suvozačevom ormariću ugrađen posebno za interpol. Uskoro se upalio i Mark i ekipa počeli su nam objašnjavati akciju.
-Zara, Peter.-, počeo je.
-Da, gospodine.-, ovaj je odmah odgovorio.
-Ne prekidaj, mali.-, oštro sam rekla.
-U-uredu, gospođo.-, zamucao je. Mark se nasmijao.
-Opusti se, Peter. Nije ona uopće takva.-, pokazivao je prstom na mene.
-Aha, nisam uopće.-, nasmijala sam se sarkastično.
-Dalo bi se o tome raspravljati...No, da ja nastavim. Trenutačno se vozite prema skladištu droge u kojem smo organizirali raciju. Dvoje naših agenata već je tamo, a vi ćete im se pridružiti. Tamo ćete zajedno s njima čekati 16 crnih automobila marke BMW iz kojih će izaći narkobossovi. Nakon što se to dogodi, obavijestiti ćete nas. Ozvučeni ste oboje, samo da znate.-, našalio se Mark. Ja sam se prva nasmijala, a onda i "novi klinjo" zamnom.
-Mogu li te zvati Novi klinjo?- pogledala sam prema njemu.
-Zara!- Mark me pogledao onim pogledom ok,sadbibilodosta.
-Naravno, gospođo.-, odgovorio je.
-Sjajno.-, nasmješila sam se. Kako smo se vozili kroz grad tišina se sve više uvlačila u prostor.
-Odakle si?- pitala sam ga gledajući u retrovizor.
-Iz Italije, gospođo.-, pogledao me na tren, a onda okrenuo pogled prema prozoru.
-Oho, susjed.-, nasmijala sam se.
-Susjed, gospođo?- začuđeno se nasmijao.
-Hrvatska, drago mi je.-, osmjehnula sam se.
-A, tako..-, promrmljao je. Uskoro smo se dovezli do mjesta na kojem će biti racija. Parkirali smo u sjenu nekog drveta i čekali. Uskoro su nam se pridružili ono dvoje agenata, Melanie i Max. Uskoro nam se Mark obratio preko monitora.
-Društvo, drago mi je što vidim da ste svi još živi.-, i zastao na tren kako bi ulovio problijeđenu Peterovu facu na što se Max grohotom nasmijao, a Melanie ga trknula laktom.
-Ekipa, ajmo mir.-, počeo je Mark, -Slušajte me. Izaći ćete iz auta i tamo će vas čekati kombi s operaterima koji će vas još dodatno ozvučiti i provjeriti.-, i još nam je objašnjavao gdje je točno kombi i što ćemo iz njega trebati. Na kraju je pustio svima da izađu van osim meni.
-Recite, šefe operacije.-, sjela sam ispred monitora i nasmješila se. On je opet pak ostao savršeno ozbiljan.
-Zara, nemoj napraviti nešto glupo.-, ozbiljno je rekao.
-Ha? Ja? Ma neću...-, odmahnula sam rukom.
-Govorim ti to zato što...Tom je unutra.-, rekao je.
-Ma tko j....???- raširila sam oči.
Post je objavljen 30.01.2010. u 11:56 sati.