ANĐEO OPUŠTANJA
Makar sam malo umoran, ne mogu odbiti @srčeko u kišnome spljetu..
To me podsjeća na jednu priču o mom i imenjaku i prezimenjaku, koji je imao samo jednog sina...
A po današnjoj "metodici" bi ga svrstale u redikule...
Pa je jednog dana, u ranu jesen ispred svoje kuće, zapalio jedini plast sjena....koji je imao
Kad je dotrčalo "pola sela" da to ugase, naravno bezuspiješno, pitali ga ljudi..
- Pa dobro Biće (to mu je bilo "špic name") šta je bilo?
-Ma mali navalio, nije nikad vidio kako plast gori...a ja mu se nisam mogao "ujisati" (nisam mu mogao "reći ne")
Evo što kaže Anselm o našem anđelu:
."Ljudi koji u javnosti imaju nešto reći, često su prenapeti. Na njihovu se licu opaža grčeviti osmijeh. Lažno odražavaju nešto što ne odgovara njihovoj nutrini. Mnogi menadžeri u firmama ostavljaju dojam da im je luk neprestano napet......
I u duhovnom životu ima mnogo grčevitosti.Poneki ljudi meditiraju svaki dan i ispunjuju svoj duhovni program treninga...Na njima se vidi da ih molitva ne vodi u slobodu i povjerenje, nego da mole jedino zato da se osiguraju pred Bogom. Grče sve mišiće iz straha da bi zaista mogli susresti Boga i naći se izvan sebe"
E tu sam "osiguran" 100% !!!
Ovaj Anđeo je često sa mnom.
Nikad nisam vježbao, nisam volio "treninge" (što naravno nije pohvalno) a u poslu; a bio sam u nekim poslovima, kravate, otmjena društva, špreha od koje sam se grčio.....
nekako sam uvijek bio suviše opušten...
Nije da nisam htio biti uspješan...al nekako mi nije išlo.."Kakve sam konje imo.."
Ali Boga sam se bojao!
Da sam ga sreo ranije...!!!??
Tko zna kako bih se odredio..možda bih i ja ošo izvan sebe...
Ne mislim da sam ga se bojao, zato što sam kao nešto znao, nego JEDNOSTAVNO SAM SE BOJAO!
Pa me ta "korekcija" spasila Remetinca....ha..ha..
"Anđeo opuštanja uzet će ti s pleća teret koji ponekad osjećaš kad se nalaziš pred teškim susretom ili konfliktnim razgovorom."
Uh, ovo za konfliktni razgovor još nisam savladao.Morat ću moliti Anđela da mi tu češće "utrči"
"Barok je uvijek prikazivao anđele opuštenim i zadovoljnim.Zrače radosnom osjećajnošću i djeluju slobodno od svakog nutarnjeg pritiska da sve moraju pred Bogom učiniti ispravno...
Poznajem ljude koji su i u svome duhovnom životu uvijek pod pritiskom da moraju udovoljiti Bogu....Anđeli u baroknim crkvama pokazuju ti jedan drugi način življenja pred Bogom.Smiješ biti onakav kakav si. Ne trebaš naborati svoje čelo razmišljanjima činiš li sve ispravno. Trebaš se, naprotiv igrati pred Bogom...Tada ćeš možda doživjeti istu slobodu, istu radost životu kao opušteni anđeli u baroknim crkvama"
Ovaj anđeo mi suviše "konvenira" .....
Vidjet ću ima li anđela ozbiljnosti!!!!!
Post je objavljen 29.01.2010. u 23:31 sati.