e došla sam. imam friške tračeve...evo još cvrće.
nadrogirana sam ko kobila, mentalno pijana. ležiš u tom bolničkom krevetu, totalno si high, slušaš i blejiš.
glavna sestra ima novu foru pa stalno govori bok daj...zapravo ne znam jel bok ili bog, no bok joj dam, evo ti stara i dva boka al bog nemrem, kak da ti to dam.
pa došle dvije te luđakinje koje sam upoznala tam. ova jedna, psihologinja po struci priča kako joj je jednom medicinska sestra digla tlak pa je izvadila nož iz torbe samo da ju skine. kao ono: pa šta, ko nije imao butterfly u srednjoj školi? hm, pa ja nisaaam!!! onda priča kako je pobjegla s jedne kemoterapije. kao dolazila bi tamo ta svaka tri tjedna, nije uopće komunicirala, jezikom, tim pravim jeziikom u ustima, već samo jezikom znakova, pa ju sestra išla piknut a ova odmahnula glavom da ne može i crta van. ode, nema je više.gospođa psiholog? a deset minuta prije toga objašnjavala ovoj mojoj kukunki, da bila sam opet s njom u sobi, da nije to normalno da nije nikome rekla da ima rak. inače kukunka je stvarno uspjela prvi tumor izvuć tako da su znali samo starci i niko drugi. ode s frendicom na kavu i šuti ko pičić. ej stara kaj ima kod tebe? pa niš evo, baš sam nekako sretna u zadnje vrijeme, sve me ide, o zdravlju da ti i ne pričam. al kukunka bila dobra ovaj put, skulirala se, moram ju povalit. na ne budalo povalit, pohvalit.
a dolazi ona nakon mene u bolnicu, dolazi od frizera. tako je to sad u tom našem privremenom svijetu, pada kosa, dlake, sve...sva sreća da se po biologiji dijelimo na sisavce a ne na dlakavce jer mi, mi sad nemamo ni jedne, aj dobro imam na rukama još samo. jel da je to fuj? no, i dolazi ona od frizera i priča mi kako je frizerki ukratko objasnila o čemu se tu radi i rekla ajmo na ćelavo...jadnu curu skoro herc čopio a onda ulazi druga frizerka i vilica do poda. gleda i ne vjeruje, pa ko se danas još brije tako na ćelavo. a ha ha, i zamišljam ja tu scenu i plačem od smijeha a jadne frizerke vjerojatno istovremeno plaču doma i kukaju nad svojim užasnim danom.
e a ova druga luđakinja sjedi i provali: ma malo sam sjebana danas, mamurna sam od sinoć. jebote ženska se sinoć razvalila i došla danas na kemoterapiju. jel treba to uopće komentirat? i onda joj sestra spiči neki lijek od kojeg abnormalno svrbi šupak i ova počne skakat po sobi i čohat se i vikat aaaaa ne mogu, ko da mi mravi hodaju. jebote, lijek od kojeg svrbi guzonja. ja taj još nisam probala, fala lepa, ni ne bih.
i ležim ja i slušam i jedva gledam, pa mislim, jel ja to haluciniram, pa nije me valjda tak razvalilo. i onda sestra počne pričat o narkomanima, ko da me skužila i kaže da su to najgore mimoze. da te kad pika samo skviće i zapomažu...jao nemojte sestro tako vam svega, jao boli, molim vas poštedite me pikanja.
i eto došla doma i pobjedili u rukometu i idem sad opet natrag, malo bi me slikali. ja reko može slikajte...oćul bit u novinama?
Post je objavljen 29.01.2010. u 06:25 sati.