Ponekad, samo ponekad
Pitam se kako sam došla do ovoga...
Da kada god pomislim
Placem...
Da kada god zavolim
Umrem...
Da kada god povjerujem
Propadnem...
Da kada god poželim otici
Ostanem...
Sve u što sam ikada vjerovala
Srušilo se u tisuce malih komadica...
I ponovno se tražim
Medu toliko nedefiniranih olupina
Tražim ostatke svoga srca
A suze ih odnose sve dalje i dalje...
U nepovrat...
Kada god pomislim da je gotovo
Sve krene ispocetka
I tako godinama...
Uvjeravam se, da jednom više nece biti tako
Jednom...
Mašta cini moj život savršenim
Mudro i vješto prikrivanje tuge...
Godine iskustva...
Ponekad samo ponekad
Pitam se, što bi bilo da se nismo sreli...
Bi li tada bila sretnija?
Bi li on bio sretniji?
Bih li bila ovo što i jesam?
Ponekad, samo ponekad
Maštam da je neko drugo vrijeme...
Lijepo je maštati o princu na bijelom konju...
Ali kada se vratiš nazad u realnost
Njega nema
Ode kao i svi drugi
A ti ostaneš sam...
Ponekad, samo ponekad
Legnem u njegovo narucje
Zavaram se da je sve kao i prije
Pokušavam promijeniti prošlost
Ali ne mogu se skriti...
I dok ležim uz tebe
Ne mogu se sakriti
Ne mogu otici
Mogu samo ležati
I gledati kako šavovi kojima sam vezala srce
Pucaju
I podsjecaju da ponekad, samo ponekad
Borba za ljubav nema smisla...
Post je objavljen 29.01.2010. u 03:27 sati.