Pregled posta

Malo razmatranje o svećenicima

Poštovanje, dragi blogeri! Kako je vrijeme ispitnih rokova, tako se i nema vremena za pisati vele, a nema se vele nadahnuća i inspiracije, jer samo što vidim u zadnje vrijeme su svakojake varijable, polja, integrali, kanali i slično... Zna li itko od vas možda kako se ore elektromagnetsko polje? :)

No, Bogu hvala, sada imam o nečemu pisati. Dosta u zadnje vrijeme razmišljam o svećenstvu i svećenicima, kakvi bi trebali biti, kakve karakteristike i sve što ide uz taj sveti poziv. Svećenik ima jednu ogromnu obitelj, a to je cijela njegova župa, on bi se trebao skrbiti za njihove duše i njihove duhovne, ali i materijalne potrebe, koliko je u stanju on kao takav pomoći. Njegov blagoslov je moćan jer je sakramentalan i isti je kao Isusov, jer sam je Isus rekao da će njegovi apostoli činiti i veća djela od Njegovih, no potrebno je naravno vjere. Jedan primjer što može svećenikov blagoslov: muž i žena dugo su se trudili imati djece, no nije im uspjevalo, pa su zamolili svećenika za blagoslov njih i njihove spavaće sobe, i sada imaju dijete (osobno poznajem svećenika). Dakle, čudesa su moguća i Bog stvarno djeluje preko njih, a najviša njihova dužnost jest služenje sv. Mise, gdje mi susrećemo Krista. Naravno, Milost Oproštenja nam dolazi po njihovim rukama i Duh Sveti na nas silazi po njima.



Činjenica jest, ako svećenik zakaže, onda propada i cijela župa. Stoga je potrebno da se župljani mole dosta za svoga svećenika i pomožu ga duhovno, a tek onda materijalno, a naravno njegova molitva i za župljane roditi će velikim plodom. Divan je primjer sv. Ivan Marija Vianney .Svećenici su ljudi, prije svega, Bog im je obećao puno toga, ali i puno štrože su im kazne. Osobno mislim da im je potrebna naša pomoć i razumjevanje. Molitva za njih da ne padnu u napast, da sačuvaju čiste ruke i da prije svega postanu sveti i žive svoj poziv dostaajnstveno, to je naša dužnost, jer nema većeg bogatstva za naše duše doli svetog svećenika koji će nam znati donijeti Krista u naša srca na pravi način. Oni su puno više izloženi napadima zloga i više su pod povećalo javnosti (što naravno možemo vidjeti po svim dnevnim novinama kako se veličaju pogreške svećenika i kako se izvrću njihove riječi). Izloženi su tričarijama i okruženi su svakojakim ljudima.



Nekim svećenicima je Gospodin dao posebne karizme da čine velika djela, ozdravljajući i oslođavajući narod o zla, od grijeha i prokletstava, da vraćaju ljude k Njemu, otvarajući nove vidike i putove k Nebu. Naravno, ti su izloženi najviše pljuvanju i blaćenju i svemu ostalom, zlo želi od njih napraviti lutke i predmete izrugivanja, psihičke bolesnike, zasjenjući njihova rad, ismijavajući njihova djela i ističući samo njihove mane. Često dobijemo krivu sliku o takvima, a vjerujem kada bi se s njima susreli da bi ih doživljeli puno drugačije. I vjerujem da ti svećenici koji imaju posebne darove o Boga, to jest veliku vjeru da čine čudesa, da oni posebno trpe, na načine na koji mi ne možemo razumjeti. I možda njihovo čudno ponašanje i psihičko stanje je samo pokazatelj da Bog ne gleda na naše mane i sposobnosti kada se želi preko nas proslaviti.

Trebamo biti oprezni s našim odnosom prema svećeniku, da bi ga očuvali od grijeha, jer često naše dobre namjere i riječi znaju poplačiti njegov put u drugom smjeru. A to se najviše odnosi na žene. Držanje jedne uljudne distance i iskazivanjem jednog poštavanja prema svećeniku persirajući ga, mislim da je ispravno ponašanje.

Ispravno je dopustiti svećeniku stanje naše duše i reći mu o našem odnosu s Kristom, ali naravno ako smatramo da je taj svećenik adekvantan da nas uputi pravo, jer često nam Krist govori preko takvih, no ne smijemo imati velike predrasude prema onima koje ne poznajem i na prvi pogled nam se čine nezgodni i neprikladni za poziv, puno se puta tu možemo prevariti.

Izlazi jedan zaključak iz ovoga svega: svećenik će biti svet koliko smo i mi sveti, jer svi smo dio istog tijela i ako jedan ud zakaže, važno ga je poduprijeti drugim. Upiranjem prsta, kriziranjem sa strane, glumiti neke pravednike van Crkve, a sami smo katolici, ne donosi ništa nego razdor, kukolj koji se treba spaliti, a to je moguće jedinom putem koji nas Krist uči, a to je put Ljubavi.